-
Zamolio bih vas da zatvorite oči.
-
Zamislite se da stojite ispred vrata svoje kuće.
-
Primjetite boju vrata
-
i materijal od kojeg su vrata napravljena.
-
Sad, zamislite grupu pretilih nudista na biciklima.
-
(Smijeh)
-
Oni se natječu u goloj biciklističkoj utrci,
-
i voze ravno prema vašim ulaznim vratima.
-
Želim od vas da ovo uistinu vidite.
-
Oni pedaliraju jako brzo, znojni su.
-
Poskakuju na biciklu
-
I sudare se ravno s ulaznim vratima vaše kuće.
-
Bicikli lete posvuda,
kotači se kotrljaju kraj vas,
-
dijelovi bicikla su završili na neugodnim mjestima.
-
Pređite prag vaše kuće, uđite u predsoblje, hodnik,
-
što god je s druge strane vrata.
-
Primjetite kvalitetu svjetla.
-
Svjetlost obasjava "Cookie Monstera"- Keksomlata
-
"Cookie Monster" vam maše sa sedla na zlatnom konju.
-
To je konj koji priča.
-
Skoro da možete osjetiti njegovo plavo krzno kako vam škaklja nos.
-
Možete osjetiti miris zobenog keksa kojeg će upravo strpati u usta.
-
Prođite pokraj njega.
-
Prođite pored njega u vašu dnevnu sobu.
-
U vašoj dnevnoj sobi,
vidite vrlo realan prikaz slike Britney Spears,
-
Oskudno je odjevena, pleše na vašem stoliću za kavu.
-
I pjeva "Hit Me Baby One More Time".
-
Zatim me slijedite u vašu kuhinju, vaša kuhinja je popločena žutim ciglama,
-
i iz vaše pećnice izlaze prema vama Doroty, Limeni, Strašilo i Lav iz "Čarobnjaka iz Oza",
-
držeći se ruku pod ruku, skakučuću ravno prema vama.
-
Uredu. Otvorite oči.
-
Želim vam reći o vrlo bizarom natjecanju,
-
koje se održava svako proljeće u New Yorku.
-
Zove se Prvenstvo Sjedinjenih Američkih Država u pamćenju.
-
Ja sam otišao tamo prije par godina
-
kako bi izvještavao kao znanstveni novinar,
-
Očekivao sam kako će to biti Superbowl savanata.
-
Tamo je bila hrpa muškarca i nekoliko žena,
-
koji su bili različite dobi i higijenskog stanja.
-
(Smijeh)
-
Pamtili su stotine nasumičnih brojeva,
-
gledajući u njih samo jednom.
-
Pamtili su imena desetaka i desetaka i desetaka stranaca.
-
Pamtili su čitave pjesme u samo nekoliko minuta.
-
Natjecali su se tko može zapamtiti
-
poredak promiješanog špila igraćih karata najbrže.
-
Mislio sam si kako je ovo nevjerojatno.
-
Ovi ljudi moraju biti čudo prirode.
-
Počeo sam pričati s nekoliko natjecatelja.
-
Ovo je čovjek koji se zove Ed Cook,
koji je došao iz Engleske,
-
i ima jedno od najbolje istreniranih pamćenja u Engleskoj.
-
I pitao sam ga:
" Ed, kad si shvatio
-
da si čudo?"
-
I Ed je odgovorio: " Ja nisam čudo.
-
Ja zapravo imam sasvim prosječno pamćenje.
-
Svi koji se natječu u ovome natjecanju će vam reći
-
da imaju sasvim prosječno pamćenje.
-
Svi smo istrenirani da izvedemo potpuno nevjerojatne mogućnosti pamćenja koristeći
-
koristeći antičke tehnike,
-
tehnike koje su izmišljene prije 2500 godina u Grčkoj,
-
iste tehnike je koristio Ciceron kako bi zapamtio svoje govore,
-
koje su koristili srednjovjekovni skolari kako bi zapamtili cijele knjige.
-
I ja sam im rekao: "Vau, kako da za to nisam čuo prije?"
-
Mi smo stajali ispred natjecateljske dvorane
-
i Ed, koji je izvanredan, briljantan, ali malo ekscentričan Englez,
-
mi kaže: "Josh ti si američki novinar."
-
"Poznaješ li Britney Spears?"
-
Iznenađenog ga pitam:"Što? Ne. Zašto?"
-
"Jer ja jako želim naučiti Britney Spears
-
kako zapamtiti redoslijed nasumično promiješanih igraćih karata
-
na nacionalnoj televiziji u Americi.
-
To će dokazati svijetu da bilo tko to može napraviti."
-
(Smijeh)
-
Rekao sam mu: "Pa, ja nisam Britney Spears,
-
ali možda bi mogao naučiti mene.
-
Mislim, moraš od nekud početi, zar ne?"
-
I to je bio za mene početak jako neobičnog putovanja.
-
Proveo sam veći dio sljedeće godine
-
ne samo trenirajući pamćenje,
-
nego i istraživajući ga,
-
pokušavao sam shvatiti kako funkcionira,
-
i zašto ponekad ne funkcionira,
-
i koji bi mogao biti njegov potencijal.
-
Upoznao sam mnoštvo zanimljivih ljudi.
-
Ovaj čovjek pod imenom E.P.
-
Ima amneziju i možda
-
najgore pamćenje na svijetu.
-
Njegovo je pamćenje toliko loše
-
da se ni ne sjeća da ima problem s pamćenjem,
-
što je fascinantno.
-
I on je tragična figura
-
koja nam prikazuje u kojem opsegu nas pamćenje definira kao osobe.
-
Na drugom kraju spektra, upoznao sam ovog čovjeka.
-
Ovo je Kim Peek, koji je bio inspiracija za lik Dustina Hoffmana
-
u filmu Kišni čovjek.
-
Proveli smo jedno popodne zajedno u javnoj knjižnici u Salt Lake Cityu,
-
pamteći telefonske imenike,
-
što je bilo energično.
-
(Smijeh)
-
Vratio sam se i pročitao mnoštvo rasprava o pamćenju,
-
rasprave napisane prije više od 2000 godina na latinskom,
-
za vrijeme antike i kasnije za vrijeme srednjeg vijeka.
-
I naučio sam jako puno zanimljivih stvari.
-
Jedna od jako zanimljivih stvari koje sam naučio
-
je da jednom davno,
-
ova ideja da imamo istrenirano, disciplinirano, kultivirano pamćenje
-
nije bila tako strana kao što se nama danas čini.
-
Jednom davno ljudi su investirali u pamćenje,
-
mukotrpno su opremali svoje umove.
-
U zadnji nekoliko milenija,
-
ulagali smo u tehnologiju
-
od abecede do „skrolanja“ stranica,
-
kodeksa, izdavaštva, fotografiju,
-
kompjutore, pametne mobitele
-
koji su postupno olakšali
-
eksternalizaciju naših sjećanja,
-
Olakšali su eksternalizaciju koja je u osnovi fundamentalna mogućnost ljudskog kapaciteta.
-
Ovim tehnologijama je omogućen moderni svijet,
-
ali su nas one promijenile.
-
Promijenile su nas kulturalno,
-
i tvrdim da su nas promijenile i kognitivno.
-
Nemamo više potrebu pamtiti,
-
i ponekad se čini da smo zaboravili kako pamtiti.
-
Jedno od zadnjih mjesta na svijetu gdje još možete pronaći
-
ljude strastvene prema ideji o istreniranom, discipliniranom, kultiviranom pamćenju,
-
je ovo potpuno jedinstveno natjecanje.
-
Koje zapravo i nije toliko jedinstveno,
-
ovakva se natjecanja održavaju diljem svijeta.
-
Bio sam fasciniran, želio sam znati kako ti ljudi to uspijevaju.
-
Prije nekoliko godina skupina istraživača na londonskom sveučilištu
-
dovela je nekolicinu prvaka u pamćenju u laboratorij.
-
Željeli su znati,
-
imaju li ovi ljudi mozak koji je strukturalno,
-
anatomski drugačiji od mozga ostalih ljudi.
-
Odgovor je ne.
-
Jesu li pametniji od nas?
-
Dali su im da riješe kognitivne testove i odgovor je: ne baš.
-
Iako postoji jedna zanimljiva i indikativna razlika
-
između mozga prvaka u pamćenju
-
i kontrolne skupine s kojom su ih uspoređivali.
-
Dok su promatrali ove ljude putem fMRI-a,
-
skeniraju njihov mozak dok oni pamte brojeve,
-
i lica ljudi, slike snježnih pahuljica,
-
primijetili su da se prvacima u pamćenju osvijetle drugačiji dijelovi mozga za razliku od svih ostalih.
-
Primijetili su da koriste, ili se činilo da koriste,
-
dio mozga koji je zadužen za spacijalno pamćenje i navigaciju.
-
Zašto?
-
I postoji li nešto što mi ostali možemo naučiti iz ovoga?
-
Sportski duh kompetitivnog pamćenja je vođen utrkom gdje,
-
svake godine netko smisli novi način kako stvari pamtiti brže,
-
i onda ostatak natjecatelja mora uhvatiti korak.
-
Ovo je moj prijatelj Ben Pridmore,
-
trostruki svjetski prvak.
-
Na stolu ispred njega nalazi se 36 špilova igraćih karata
-
koje će on pokušati zapamtiti u jednom satu,
-
koristeći tehniku koju je on izmislio i savladao.
-
Koristio je sličnu tehniku
-
kako bi zapamtio točan redoslijed 4. 140 nasumičnih binarnih brojki
-
u pola sata.
-
(Smijeh)
-
Da.
-
Iako postoji mnoštvo načina
-
kako pamtiti u ovom natjecanju,
-
sve, sva tehnologija koja se koristi
-
se svodi na jedan koncept
-
kojeg psiholozi nazivaju „elaborativno kodiranje“.
-
I jako je dobro objašnjeno paradoksom
-
koji je poznat pod imenom (Pekar/pekar) paradoks i zvuči ovako:
-
Ako kažem dvoje ljudi da zapamte istu riječ,
-
ako ti kažem:
-
,, Zapamti da postoji osoba zvana Pekar“.
-
To mu je ime.
-
I kažem tebi: ,, Zapamti da postoji osoba koja je pekar.“
-
U redu?
-
Zatim se vratim nakon nekog vremena
-
i kažem: ,, Je li se sjećaš riječi koju sam ti prije rekao?
-
Je li se sjećaš koja je bila?“
-
Osoba kojoj je rečeno da mu je ime Pekar,
-
rjeđe će zapamtiti istu riječ
-
od osobe kojoj je rečeno da mu je posao da je pekar.
-
Ista riječ, drugačija mogućnost pamćenja; to je čudno.
-
Što se događa?
-
Ime Pekar ti zapravo ništa ne znači.
-
U potpunosti je nepovezana s ostalim sjećanjima
-
koje se nalaze u vašoj glavi.
-
Ali riječ pekar, znamo.
-
Pekari nose smiješne bijele kape.
-
Pekari imaju brašno na rukama.
-
Pekari dobro mirišu kad se vrate kući s posla.
-
Možda i znamo pekara
-
i kad prvi put čujemo tu riječ,
-
stavljamo poveznice za asocijacije za nju,
-
koje nam olakšavaju da je izvučemo kasnije.
-
Cijela umjetnost u natjecanju u pamćenju
-
i cijela umjetnost boljeg pamćenja u svakodnevnom životu
-
je otkrivanje načina preobrazbe velikog slova P Pekara
-
u mala slova p pekara.
-
uzeti informaciju kojoj nedostaje kontekstu,
-
u važnosti, u značenju,
-
i preobraziti je na neki način
-
da postane značajna uz postojanje drugih stvari
-
koje imate na umu.
-
Jedna od bolje razrađenih metoda kako učiniti ovo
-
datira prije 2500. godina u Staroj Grčkoj.
-
Postalo je poznato kao palača sjećanja.
-
Priča njenog stvaranje ide ovako:
-
Postojao je pjesnik zvan Simonides, koji je prisustvovao domjenku.
-
Bio je zaposlen kao zabavljač
-
jer je tada, ako ste htjeli održati odličnu zabavu,
-
niste zapošljavali DJ-a, zapošljavali ste pjesnika.
-
On ustane, ispriča svoju pjesmu iz pamćenja i izađe kroz vrata,
-
i u tom trenutku
-
prostorija domjenka se sruši.
-
Ubivši sve u njoj.
-
Ne ubije samo sve,
-
nego unakazi tijela do neprepoznatljivosti.
-
Nitko ne zna tko je bio unutra,
-
nitko ne zna reći gdje su sjedili.
-
Tijela se ne mogu dostojanstveno pokopati.
-
Jedna tragedija izaziva drugu.
-
Simonides stoji ispred,
-
jedini preživjeli u nesreći,
-
zatvori oči i shvati,
-
da u očima njegovog uma
-
može vidjeti gdje su gosti na domjenku sjedili.
-
Primi rodbinu za ruku,
-
i odvede ih do voljenih osoba u ruševinu.
-
Što je Simonides shvatio u tom trenutku
-
je nešto što mislim da svi intuitivno znamo,
-
a to je da koliko god bili loši u pamćenju imena i brojeva telefona,
-
i instrukcija kolega ,,riječi do riječi“,
-
imamo izvanrednu mogućnost vizualno i prostorno pamćenje.
-
Ako vas pitam da se prisjetite prvih 10 riječi ove priče
-
koju sam vam upravo ispričao o Simonideu,
-
vrlo je vjerojatno da ćete imati problema s tim,
-
ali uložio bi da vas pitam da se prisjetite
-
tko je sjedo na vrhu govorećeg zlatnog konja
-
u vašem predvorju,
-
da biste to mogli vidjeti.
-
Ideja iza palače sjećanja
-
je vizualizirati imaginarnu građevinu,
-
i stavite na nju slike stvari kojih se želite sjećati.
-
Što je luđa, čudnija, bizarnija,
-
smješnija, nepriličnija i smrdljivija slika,
-
to će bit više nezaboravna.
-
To je savjet koji datira prije 2000. i više godina
-
sve do latinskog ugovor o sjećanju.
-
Kako to funkcionira?
-
Recimo da ste pozvani na glavnu pozornicu „TED-a“ da održite govor,
-
i želite ga izvesti iz pamćenja,
-
i želite ga izvesti na način na koji Ciceron napravio,
-
da je pozvan na „TEDxRome“ prije 200. godina.
-
(Smijeh)
-
Što možete napraviti
-
je da se vizualizirate na ulaznim vratima svoje kuće.
-
I sjetili ste se neke lude, smiješne, nezaboravne slike,
-
koja vas podsjeća da je prva stvar o kojoj želite pričati
-
je to bizarno natjecanje.
-
(Smijeh)
-
Zatim uđete u kuću i vidite sliku,
-
,, Cookie Monstera“ na vrhu „Mister Eda."
-
i to bi vas podsjetilo da biste htjeli upoznati svog prijatelja Ed Cooka.
-
Zatim biste vidjeli sliku Britney Spears
-
da vas podsjeti na događaj koji želite ispričati.
-
I zatim odete do vaše kuhinje,
-
i četvrta tema o kojoj želite pričati
-
je čudno putovanje na kojem ste bili cijelu godinu
-
i imali biste neke prijatelje koji bi vam pomogli da se toga sjetite.
-
Na ovaj način su rimski govornici pamtili svoje govore,
-
ne ,,riječ po riječ“ koja će vas samo zeznuti,
-
nego ,,tema po temi“.
-
Zapravo, fraza ,,tema rečenice“
-
dolazi iz Grčke riječi ,,topos“
-
koja znači "mjesto".
-
To je ostatak razdoblja kada su ljudi razmišljali o govorništvu i retorici
-
u prostornim frazama.
-
Fraza ,, na prvom mjestu“,
-
je „ na prvom mjestu vaše palače pamćenja.“
-
Smatrao sam to fascinantnim
-
i zainteresirao sam se.
-
Otišao sam na još par takvih natjecanja pamćenja
-
i dobio sam ideju da mogu pisati nešto duže
-
o subkulturi natjecateljskim memorizatorima,
-
ali postoji problem.
-
Problem je da je natjecanje u pamćenju patološki dosadan događaj.
-
(Smijeh)
-
Uistinu, u pitanju je grupa ljudi koja sjedi i rješava maturu.
-
Najdramatičnije što može biti je kada netko krene masirati sljepoočnice.
-
A ja sam novinar i trebam o nečemu pisati.
-
Znam da se nevjerojatne stvari događaju u umovima tih ljudi, ali ja nemam pristup tome.
-
Shvatio sam da ako ću pričati ovu priču.
-
Trebao sam malo hodati u njihovim cipelama.
-
Zato sam počeo trošiti 15 do 20 minuta
-
svako jutro, prije nego što sjednem s New York Timesom,
-
pokušavajući se sjetiti nečega.
-
Možda je to bila pjesma,
-
možda su to riječi iz starog godišnjaka kojeg sam kupio na svaštarnici.
-
I pronašao sam da je iznenađujuće zabavno.
-
Nikad ne bih to očekivao.
-
Zabavno je jer to nije zapravo vježbanje pamćenja.
-
Što zapravo radite je da pokušavate biti sve bolji i bolji
-
u stvaranju, u sanjanju tih posve smiješnih, nepriličnih, smiješnih
-
i nadajmo se nezaboravnih slika u očima vašega uma.
-
I dosta sam se zadubio u to.
-
Ovo sam ja i nosim svoj standardni pribor za vježbanje natjecatelja pamćenja.
-
(Smijeh)
-
To je par slušalica
-
i par zaštitnih naočala koje su pod maskom,
-
osim dije male rupice,
-
jer je privlačenje pažnje najveći neprijatelj natjecatelja pamćenja.
-
Na kraju sam se vratio na to isto natjecanje
-
o kojem sam izvještavao godinu dana ranije
-
i dobio sam ideju da se prijavim kao eksperiment u participativnom novinarstvu.
-
Mislio sam da ću napraviti zaključak za cijelo istraživanje.
-
Problem je što je eksperiment bio u neredu.
-
Pobijedio sam na natjecanju
-
(Smijeh)
-
-Što se nije smjelo dogoditi.
-
(Pljesak)
-
Lijepo je biti u mogućnosti zapamtiti govore
-
i brojeve i popis za kupnju,
-
ali nije zapravo bit.
-
To su samo trikovi.
-
Koji djeluju jer su na temelju dosta jednostavnog principa
-
o tome kako naš mozak funkcionira.
-
I ne morate izgrađivati palače pamćenja
-
ili pamtiti špil karata
-
da biste ostvarili korist od malo uvida u način na koji vaš um funkcionira.
-
Često spominjemo osobe s odličnim pamćenjem
-
kao da je to neki urođeni dar,
-
ali to nije slučaj.
-
Veliko pamćenje je naučeno.
-
Na najjednostavnijoj razini mi pamtimo kada obraćamo pozornost.
-
Pamtimo kada smo duboko angažirani.
-
Pamtimo kada možemo uzeti dio informacija i iskustva,
-
i otkriti zašto nam je to važno,
-
zašto je značajno, zašto je šareno,
-
kada to možemo pretvoriti na način da ima smisla
-
uz sve ostale stvari koje kruže u našim mislima.
-
Kada smo u mogućnosti pretvoriti Pekara u pekara.
-
Palača memorije, ove tehnike pamćenja su samo prečaci.
-
Zapravo, nisu zaista prečaci.
-
Funkcioniraju jer djeluju na vas.
-
One iniciraju nekakvu dubinsku obradu,
-
ispunjenje uma, koje većina nas uobičajeno ne vježba,
-
Ali ustvari ne postoje prečaci.
-
Na ovaj način su stvari pamtljive.
-
I mislim da ako postoji jedna stvar s kojom želim da napustite ovo predavanje,
-
koju je „E.P.“, osoba koja pati od amnezije i koja se nije mogla sjetiti da uopće ima problem s pamćenjem,
-
mene naučila,
-
je ideja da su naši životu skup uspomena.
-
Koliko smo spremni izgubiti
-
od naših, već kratkih života
-
na način da se izgubimo u našim ,,Blackberriesima“, našim ,,iPhoneima“,
-
ne obraćajući pozornost na ljudsku osobu prekoputa nas
-
tko razgovara s nama,
-
biti toliko lijen da nismo spremni dublje obraditi.
-
Naučio sam iz prve ruke
-
da postoje nevjerojatna ograničenja pamćenja
-
skrivena u svima nama,
-
ali ako želite živjeti život pun uspomena,
-
morate biti tip osobe koja se sjeća,
-
da se sjeća.
-
Hvala Vam.
-
Mogućnost pamćenja
