Hvala vam puno. Dakle, da, ja sam Hannah Fry. Ja sam matematičarka, i danas vam želim pričati o matematici ljubavi. Možemo se svi složiti kako su matematičari poznatno izvrsni u pronalaženju ljubavi. Ali to nije samo zbog naših poletnih ličnosti, superiornih komunikacijskih vještina i izvrsnih pernica za olovke. To je i zbog toga što smo uložili puno truda u izračunavanje načina za pronalaženje savršenog partnera. U mom omiljenom radu na ovu temu, koji je naslovljen, "Zašto nemam curu" -- (Smijeh) -- Peter Backus pokušava procijeniti svoje šanse za pronalazak ljubavi. Peter nije pohlepan čovjek. Od svih slobodnih žena u Ujedinjenom kraljevstvu, sve što Peter traži jest netko tko živi blizu njega, netko tko ima sličnu dob, netko sa sveučilišnom diplomom, netko tko će se s njima slagati, netko tko je vjerojatno privlačan, netko tko bi vjerojatno njega smatrao privlačnim. (Smijeh) Došao je do procjene od 26 žena u cijelom Ujedinjenom kraljevstvu. Peter, ovo ne izgleda jako dobro, zar ne? Da stavimo to u kontekst, to je oko 400 puta manje od procijena koliko inteligentnih oblika života ima u svemiru. A to Peteru daje šansu od 1 naspram 285.000 da će naletjeti na jednu od tih posebnih dama bilo koje večeri. Mislim da se zbog toga matematičari više posebno ni ne trude izlaziti. Stvar je u tome da ja osobno nemam tako pesimistični stav. Zato što ja znam, baš kao i svi vi, da ljubav ne funkcionira tako. Ljudske emocije nisu uredno složene i racionalne te lako predvidive. Ali također znam da to ne znači da matematika nema ništa za ponuditi, jer je, ljubav, kao i većina stvari u životu, puna obrazaca a matematika se, konačno, bavi proučavanjem obrazaca. Obrasci za sve od predviđanja vremena do fluktuacija na burzi vrijednosnica, kretanja planeta ili rasta gradova. Ako ćemo biti iskreni, ništa od svega toga također nije uredno složeno i lako predvidivo. Verujem kako je matematika toliko moćna da ima potencijal ponuditi nam novi način gledanja na gotovo sve. Čak i na nešto toliko tajanstveno, poput ljubavi. Da bih pokušala uvjeriti vas koliko je matematika nevjerojatna, sjajna i bitna, želim vam dati moja najbolja tri matematički dokaziva savjeta za ljubav. Dobro, najbolji savjet broj 1: kako biti uspješan u on-line sastancima. Moja omiljena mrežna stranica za upoznavanje je OkCupid, uglavnom zbog toga što ju je pokrenula grupa matematičara. Zato jer su matematičari, skupljali su podatke o svakome tko koristi njihovu stranicu, skoro desetljeće. Pokušali su pronaći obrasce u načinu na koji pričamo o sebi i u načinu na koji uzajamno djelujemo na mrežnim stranicama za upoznavanje. Došli su do nekih jako zanimljivih pronalazaka. Ali moj omiljeni jest da se pokazalo kako na mrežnim stranicama za upoznavanje, to koliko ste privlačni ne utječe na to koliko ste popularni, i zapravo kada ljudi misle da ste ružni, to vam može ići u prilog. Hajde da vam pokažem kako ovo radi. U dijelu OkCupid-a koji je na svu sreću dobrovoljan, možete ocijeniti koliko mislite da je netko privlačan, na skali od 1 do 5. Ako usporedite ovaj, prosječan rezultat, s time koliko poruka dobije određeni broj ljudi, možete donekle shvatiti kako je povezana privlačnost s popularnošću na mrežnoj stranici za upoznavanje. Ovo je grafikon do kojeg su došli ljudi iz OkCupid-a. Bitno je primjetiti kako nije potpuno točno da dobijate više poruka, ako ste atraktivniji. Dobro, možda postoji mali trend ovdje ali je dobio R na kvadrat apsolutno svega lošega, budimo iskreni. Ali onda dolazimo do pitanja što je to s ovim ljudima koji su toliko popularniji od ovih ljudi dolje, iako imaju isti rezultat s aspekta privlačnosti? A razlog leži u tome što nije toliko bitan izgled sam po sebi. Dozvolite mi da pokušam prikazati njihove nalaze kroz primjer. Ako uzmete nekoga poput Portie de Rossi, na primjer, svi se slažu kako je Portia de Rossi jako lijepa žena. Nitko ne misli kako je ružna, ali nije ni supermodel. Ako usporedite Portiu de Rossi s nekim kao Sarah Jessica Parker, dosta ljudi bi reklo, uključujući i mene, kako misle da je Sarah Jessica Parker jako zanosna i vjerojatno jedno od najljepših stvorenja koje su ikada hodale Zemljom. Ali neki drugi ljudi, npr. većina na Internetu, misle kako ona izgleda pomalo kao konj. (Smijeh) Mislim kada biste ljude pitali koliko misle da su atraktivne Sarah Jessica Parker ili Portia de Rossi, i pitate ih da ih ocjene od 1 do 5, mislim kako bi se došlo do toga da je prosječan rezultat gotovo isti. Ali način na koji bi ljudi glasali bio bi potpuno drugačiji. Portiani rezultati bili bi grupirani oko 4 jer se svi slažu kako je jako lijepa, dok bi za Sarah Jessicu Parker mišljenja bila potpuno podjeljena. Kod njenih rezultata bilo bi velikih podjela. A u stvari je taj raspon ključan. Taj raspon vas čini popularnijima na mrežnoj stranici za upoznavanje. To onda znači da ako neki ljudi misle kako ste privlačni, bolje je ukoliko neki drugi ljudi misle da ste potpuna rugoba. To je puno bolje nego da svi misle kako ste zgodna cura iz susjedstva. Mislim kako ovo ima malo više smisla kada razmislite o ljudima koji šalju te poruke. Recimo kako mislite da je netko privlačan, ali sumnjate kako drugi ljudi neće nužno biti toliko zainteresirani. To znači da će konkurencija za vas biti manja, i to je dodatni poticaj da stupite u kontakt. Uporedite to s nekim za koga mislite da je privlačan ali sumnjate i da će ostali pomisliti kako je ta osoba privlačna. Iskreno, zašto uopće truditi se da biste se ponizili? Ovdje dolazi jako zanimljiv dio. Kada ljudi biraju slike koje će koristiti na stranicama za upoznavanje, često pokušavaju umanjiti stvari za koje misle da će ih neki ljudi smatrati neprivlačnim. Klasičan primjer su ljudi koji možda imaju malo viška kilograma i namjerno biraju prilično isječenu sliku, ili na primjer ćelavi muškarci, koji namjerno biraju slike gdje nose šešir. Ali ovo je zapravo suprotno od onoga što bi trebali napraviti ako želite biti uspješni. Umjesto toga treba pokazati ono za što mislite da vas čini drugačijim, čak i ako mislite da će neki ljudi to smatrati neprivlačnim. Jer ćete se svidjeti ljudima kojima biste se i inače svidjeli, a nebitni gubitnici kojima nećete, pa, oni vam samo idu u korist. Dobro, najbolji savjet broj 2: kako odabrati savršenog partnera. Zamislimo da ste iznimno uspješni na sceni za upoznavanje. Ali pojavljuje se pitanje kako pretvoriti taj uspjeh u dugotrajnu sreću, a posebno kako odlučiti kada je pravo vrijeme da se smirite? Općenito, ne preporuča se da se zaletite i vjenčate se prvom osobom koja naleti i pokaže ikakav interes za vas. Ali jednako tako, ne želite čekati previše ukoliko želite maksimizirati svoju priliku za dugotrajnu sreću. Kako to kaže moja omiljena spisateljica, Jane Austen: "Neudata žena od dvadeset sedam godina ne može se nadati da će ponovo osjetiti ili pobuditi naklonost". (Smijeh) Hvala ti puno, Jane. Što ti znaš o ljubavi? Pitanje je onda, kada znate da je pravo vrijeme za smiriti se imajući na umu sve ljude s kojima se možete naći tijekom života? Na sreću, postoji slastan komad matemtike koji možemo upotrijebiti za pomoć i naziva se teorijom optimalnog zaustavljanja. Zamislimo onda, da počnete izlaziti s 15 godina i u najboljem slučaju, želite se vjenčati do svoje 35. godine. Postoji određeni broj ljudi s kojima potencijalno možete izaći tijekom života, a oni variraju na skali dobrote. Pravila su takva da jednom kada napravite potez i vjenčate se, ne možete gledati unaprijed prema tome što ste mogli imati, i jednako tako se ne možete vratiti i predomisliti se. U najmanju ruku moje iskustvo je takvo, otkrila sam kako ljudi obično ne vole da ih se sjetite godinama nakon što ste odabrali nekoga drugoga, ili sam to možda samo ja. Matematika kaže da biste trebali u prvih 37 % svojih prilika za izlazak, jednostavno trebate sve odbiti zbog nedostatka potencijala za brak. (Smijeh) Onda biste trebali odabrati sljedeću osobu koja naiđe, a koja je bolja od svakoga koga ste do tada vidjeli. Evo vam primjer. Ako napravite ovo, zapravo se može matematički dokazati, kako je ovo najbolji mogući način da maksimizirate svoje šanse za pronalazak savršenog partnera. Nažalost, moram vam reći kako ova metoda ima svoje rizike. Na primjer, zamislite da vaš savršeni partner dođe tijekom vaših prvih 37 posto. Nažalost, morati ćete ga odbiti. (Smijeh) Ako pratite matematiku, bojim se da neće doći nitko drugi tko je bolji od svih koje ste vidjeli prije toga, tako da ćete morati nastaviti s odbijanjem dok ne umrete sami. (Smijeh) Vjerojatno okruženi mačkama koje grickaju vaše ostatke. Dobro, drugi rizik, zamislite umjesto ovoga, da su prvi ljudi s kojima ste izašli u vaših prvih 37 posto nevjerojatno dosadni, bezlični, užasni ljudi. To je u redu, jer ste u fazi odbijanja, to je u redu, jer ste u fazi odbijanja, tako da je to dobro, možete ih odbiti. Ali onda zamislite kako je slijedeća osoba koja naiđe samo neznatno manje dosadna, bezlična i užasna od svih koje ste do tada vidjeli. Ako pratite matematiku, bojim se kako ćete se morati vjenčati s tom osobom i završiti u vezi, koja je, iskreno, suboptimalna. Izvinite zbog toga. Ali zaista mislim kako ovdje postoji prilika za Hallmark da unovči ovo i zaista se prilagodi ovom tržištu. Čestitka za Dan zaljubljenih poput ove. (Smijeh) "Moj dragi mužu, samo si neznatno manje užasan od prvih 37 % ljudi s kojima sam izašla." Ispalo je romantičnije nego obično. U redu, ova metoda vam ne daje 100 % stopu uspjeha, ali nema niti jedne druge strategije koja daje bolje rezultate. Zapravo, u prirodi postoje određene vrste ribe koje se drže i koriste baš ovu strategiju. One odbijaju svakog mogućeg udvarača koji se pojavi unutar prvih 37 posto u sezoni parenja, i onda odaberu prvu narednu ribu koja se pojavi nakon tog perioda, koja je, ne znam, veća i krupnija od svih riba koje su do tada vidjele. Mislim kako i mi ljudi ovo podsvjesno činimo, na neki način. Sebi dajemo malo vremena za istražiti igru, steknemo osjećaj tržišta ili bilo čega, dok smo mladi. I onda počnemo ozbiljno gledati potencijalne kandidate za brak tek kada uđemo u srednje i kasne dvadesete. Mislim kako je ovo krajnji dokaz, ako je ikad bio potreban, da je svačiji mozak predodređen biti barem malo matematičan. Dobro, to je bio savjet broj 2. Sada, najbolji savjet broj 3: kako izbjeći razvod. Dobro, zamislimo da ste izabrali savršenog partnera i navikavate se na doživotnu vezu s tom osobom. Voljela bih misliti kako svatko želi izbjeći rastavu, osim možda supruge Piers Morgana? Ali tužna činjenica modernog života je da se jedan od dva braka u SAD završi rastavom, a u ostatku svijeta nije ništa bolje. Možda vam se može oprostiti, to što mislite kako svađe koje prethode rastavi nisu idealne za matematičku istragu. Jedno je sigurno, jako je teško znati što trebamo mjeriti ili što trebamo kvantificirati. Ali to nije zaustavilo psihologa John Gottmana, koji je napravio baš to. Gottman je promatrao stotine parova tijekom razgovora i snimao gotovo sve što si možete zamisliti. Snimao je sve što je rečeno u razgovoru, snimao je provodljivost njihove kože, snimao je njihove izraze lica, otkucaje srca, krvni tlak, zapravo sve osim toga je li ili nije supruga uvijek bila u pravu, a sasvim slučajno jest. Ali Gottman i njegov tim su zapravo otkrili jedan od najvažnijih prediktora toga hoće li se par rastaviti ili ne -- koliko je svaki partner pozitivan ili negativan u razgovoru. Parovi s niskom stopom rizika imali su bitno više pozitivnih nego negativnih bodova na Gottmanovoj skali. Dok u lošim vezama, mislim na one gdje će se par vjerojatno rastaviti, oni su se našli na spirali negativnosti. Koristeći samo ovu jednostavnu ideju, Gottman je sa svojim timom mogao predvidjeti hoće li se određeni par rastaviti ili ne s točnošću od 90 posto. Ali sve dok se nije udružio s matematičarom James Murrayom, nije razumio šta je uzrok tih spirala negativnosti i kako se one pojavljuju. A rezultati do kojih su došli su prema mom mišljenju, nevjerojatno jednostavni i zanimljivi. Evo ih. Mislim da bi ovo trebalo biti prilično jasno. Ove jednadžbe predviđaju kako će muž ili supruga reagirati kada je njihov red u razgovoru, koliko pozitivni ili negativni će biti. I te jednadžbe ovise o raspoloženju osobe kada je ona sama, o raspoloženju osobe kada je ona sa svojim partnerom, ali najbitnije je da ovise o tome, koliko muž ili supruga utječu jedan na drugog. Mislim kako je u ovom trenutku bitno istaknuti kako je dokazano da upravo ove jednadžbe mogu savršeno opisati što se događa između dvije zemlje tijekom utrke za naoružanjem. (Smijeh) Tako da je to -- ljudi u svađi koji idu u negativnost i vise na rubu razvoda -- to je matematički gledano jednako početku nuklearnog rata. (Smijeh) Ali stvarno važan čimbenik u ovoj jednadžbi jest uticaj koji ljudi imaju jedni na druge, a posebno nešto što nazivamo granicom negativnosti. O granici negativnosti možete razmišljati na način koliko iritantan muž može biti prije nego što žena zaista počne šiziti, i obrnuto. Uvijek sam mislila kako su osnove dobrog braka kompromis i razumijevanje i dopuštanje drugoj osobi da ima prostor za sebe. Mislila sam kako su najuspješnije veze one gdje je granica negativnosti jako visoka. Tamo gdje parovi popuštaju i iznose stvari samo ako su stvarno važne. Ali zapravo, matematika i posljedična otkrića tima pokazali su kako je istina suprotna. Najbolji parovi, ili najuspješniji parovi su oni kod kojih je granica negativnosti jako niska. To su parovi kod kojih ništa ne prolazi neprimjećeno i gdje jedni drugima daju prostor za prigovaranje. To su parovi koji se stalno trude popraviti svoju vezu, koji imaju bitno pozitivniju sliku o svom braku. Parovi koji ne zaboravljaju stvari i parovi koji ne dopuštaju da trivijalne stvari postanu velike. Naravno, potrebno je više od samo niske granice negativnosti i kompromisa da biste imali uspješnu vezu. Ali mislim kako je prično zanimljivo znati da zaista postoje matematički dokazi koji govore da nikada zaista ne bi trebalo potpuno obuzdati svoj bijes. To su moja tri savijeta za to kako matematika može pomoći u ljubavi i vezama. Ali nadam se kako će vam osim kao savjeti koristiti i kao uvid u moć matematike. Za mene, jednadžbe i simboli nisu samo stvar. Oni su glas koji govori o nevjerojatnom bogatstvu prirode i zapanjujućoj jednostavnosti obrazaca koji se zavrću i izvrću i razvijaju svugdje oko nas, od toga kako svijet funkcionira do toga kako se ponašamo. Nadam se da će makar za nekolicinu, uvid u matematiku ljubavi pomoći da vas uvjeri da matematici pružite malo više ljubavi. Hvala vam. (Pljesak)