Da li ste se zapitali šta to oni govore? Pa, da znate znakovni jezik, zapitali biste se. I mislim da bi trebali. Mislim da svi trebaju naučiti znakovni jezik. Mislim da trebate učiti dok ste bebe, u osnovnoj školi ili kao strani jezik. Odgojili su me gluhi roditelji i zbog toga sam znala znakovni jezik cijeli život. Poznavanje znakovnog jezika me zaista obdarilo. Znakovni jezik. Obogatio je moj život na toliko načina, da istinski vjerujem, kad bi svi naučili znakovni jezik, svi bi mogli uživati u umjetnosti poznavanja znakovnog jezika i tome šta to nudi. Ovo sam ja s mojom gluhom majkom s kojom sam naučila znakovni jezik. Imala sam 8 mjeseci kad sam koristila znakovni jezik. Tako je - osam mjeseci. Komunicirala sam u oba smijera. Vi ste morali čekati da napunite godinu i pol jer fizički niste mogli proizvesti zvukove. Gluhi ljudi su znali ovo stoljećima. Oni su ga koristili sa svojim bebama i sa šest, osam ili deset mjeseci, bebe bi odgovarale. Danas, svi oni koji mogu čuti, kažu: "Samo trenutak, zašto bih ja morao čekati da dijete napuni godinu i pol ili dvije kako bi mogli komunicirati?" Tako da danas mnogo roditelja i učitelja koji čuju koriste znakovni jezik sa svojom djecom kako ne bi morali čekati da progovore. Mislite: "Šest mjeseci? To je prilično rana dob." Ali pomislite na djecu koju ste vidjeli i koja rade ovo. Šta govore? Govore: "Želim doći tebi." To je nešto što su naučila. Svaki put kad ste im rekli: "Dođi. Mogu li te podići?" To stalno ponavljate. O tome se zapravo radi u znakovanju s djecom. Sljedeći je korak naučiti nekolicinu znakova i koristiti ih tokom dana. Djeca to usvoje, kao što su usvojila i mahanje, jer to je ono što djeca rade? Dijete staro deset mjeseci može mahati. To je naučilo. Ono što ja želim napraviti je provesti vas kroz životni vijek jedne osobe i pokazati vam razne načine na koje znakovni jezik može unaprijediti život i unaprijediti zajednicu u cjelosti. Ovo je moj sin Mikah i on znakuje znak za 'brod'. Kakav bi život bio da ste znali znakovni jezik kao beba. Imate deset mjeseci i pokazujete na zdjelu s voćem, te znakujete znak 'jabuka'. Vaši roditelji mogu jednostavno uzeti jabuku i dati vam je, dok se obično desi da vi pokazujete na zdjelu s voćem a mama vas pita: "Hočeš li bananu?" (Pisak) "Želiš li krastavac?" (Pisak) To se nastavlja sve dok ne odgonetnete šta je u pitanju. Sa znakovnim jezikom, samo napravite znak i oni vam mogu dati to što želite. Roditelji zaista znaju šta njihovo dijete želi i šta misli. To je ljepota korištenja znakovnog jezika u ranoj dobi. Roditelj: Šta je to? (Imenuje životinje na holandskom i znakovnim jezikom) Dijete: Koza! Roditelj: Da, sjajno! Šta koza radi? (Djevojčica znakuje) Igra je zabavna, hočeš igrati? Jer igra je najbolja opcija ukoliko vas je dvoje. Igra s medvjedićem, čitanje knjige, igra s mojom najljepšom lutkom, igra je sjajna! Samo mali primjer kako razigrano možete koristiti znakovni jezik s najmlađima, a vidjeli ste i djecu iz osnovne škole. Oni također vole znakovanje. Prije par dana sam bila u osnovnoj školi, gdje su djeca dobi od pet do sedam godina bombardirala pitanjima: "Znak za jabuku?" "Koji je znak za više?" "Koji je znak za kolač?" Brzo su učili. Mogli su voditi razgovor, a od učitelja sam čula da i danas koriste znakovni jezik svake sedmice. Postoji i korist poznavanja jednog i drugog, govornog i znakovnog jezika, u tome da možemo izabrati u kojoj situaciji želimo koristiti jedan ili drugi. U nekim je slučajevima sjajno koristiti govorni i znakovni jezik i to je također nešto što zagovaram. Već znamo da je 92% komunikacije neverbalno. Pa zašto onda ne iskorisiti to? Zamislite sada da ste u osnovnoj školi i učite o vodenom ciklusu i participaciji. Možete ovo naučiti kroz riječi. Vaš će učitelj reći: "Imamo hidrološki ciklus. Kako to funkcionira?" Vodena tijela na zemlji isparavaju, kondenziraju se i onda padaju nazad, te se vraćaju vodenim tijelima. Ili možete koristiti znakove. Možete reći: "Imate vodeno tijelo, ono isparava, a kada se kondenzira pada nazad i vraća se vodenom tijelu." Ako koristite i govorni i znakovni jezik, malo prefinjeniji od naših svakodnevnih gesta, uvidite da možete biti mnogo jasniji. Jedna ljepota znakovnog jezika za mene jeste da je to poezija u pokretu. Znakovni jezik ima neke jedinstvene aspekte. Primjerice, možete pokazati snimak iz blizine, krupni kadar, možete pokazati razne likove, ili usporeno kretanje, možda ste u autu i krajolik prolazi kraj vas, ili u vlaku koji juri velikom brzinom. Kada pričate priču, možete se izraziti riječima, ali ako tome todate sve te male geste, sve postaje utoliko interesantnije. Imam primjer za vas. (Smijeh) (Smijeh) Dakle, kako kažu, Francuski je jezik ljubavi, ali znakovni jezik je pripovjedački. Sada vi kažete: "Ovo je možda dobro, može se koristiti ponekad u životu." Ja mislim da se može koristiti praktično svaki dan. Ne mogu se sjetiti industrije gdje znakovanje ne bi bilo korisno. Primjerice, imamo muzičku industriju gdje morate biti tihi na setu ili nositi čepiće za uši. U građevinarstvu, gdje je jako bučno. Također, svakodnevno imate sastanke na kojima želite upitati nešto jednostavno, ali to bi omelo tok sastanka. Mnogo je dana u životu kada zaista želite postaviti pitanje ili nešto reći ali govor bi bio smetnja. Ili radite u bolnici gdje je za pacijente ljepše da razgovarate sa svojim kolegama bez uznemiravanja pacijenata. Još jedan primjer su velike udaljenosti. Znak... mogu znakovati ljudima koji su udaljeni i oni me mogu vidjeti. Ako svi prisutni pričaju i bave se svojim poslom, bilo bi uznemirujuće kada bih morala vrištati da me čujete, a to se događa tokom dana češće no što mislite. Recimo da ste u klubu i vidite prelijepu djevojku, želite ragovarati s njom. Priđete joj, a muzika je preglasna. Šta naposljetku napravite? "Zdravo. Zovem se..." (Smijeh) Ne možete se opustiti, Ali znajući malo znakovnog jezika, bez obzira na buku, možete znakovati, možete razgovarati i možda dogovoriti sastanak. Onda ona mora ići kući, a vi ostajete na stanici. Ona je u vlaku, a vi na platformi. Ponovo, ako ne znate znakovni jezik, pozdravljate mašući. I čekate... Šta ja radim svaki put s ljudima koji su gluhi ili poznaju znakovni jezik? Nastavljam razgovor sve dok vlak doslovno ne napusti stanicu. Postoje manje i više važni događaji u životu kad se ovo dogodi. Moje je vrijeme isteklo, stoga ću požuriti. Posljednja stavka koju želim podjeliti s vama je da, iako imamo zajednicu gluhih, svaka zemlja ima zajednicu gluhih. Način na koji možemo ovo uraditi je učeći znakovni jezik u svim osnovnim i srednjim školama, naučiti ga dok smo mala djeca i primjenjivati ga u svakodnevnom životu. Posljednje što želim reći je da postoji mnogo starijih ljudi koji su prilično izolirani, a ako biste poznavali znakovni jezik tokom svog života, bili bi u mogućnosti da znakujete. Šta se tada dogodi? Ispuni se potpun krug. Djed može znakovati s unucima i svi koriste znakovanje tokom cijelog dana. Jesam li završila? (Smijeh) Zdravo, mama radi. (Smijeh) Misliš da je mama završila? Da, OK. Kao što vidite, moram poći. Hvala vam. (Pljesak)