TED ima 30 godina. Svetska mreža ovog meseca slavi svoju 25. godišnjicu. Imam pitanje za vas. Hajde da pričamo o putovanju, uglavnom o budućnosti. Hajde da pričamo o državi. Hajde da pričamo o tome kakav internet želimo. Pre 25 godina, radio sam u CERN-u. Na kraju sam, nakon oko godinu dana dobio dozvolu da ovo radim kao projekat sa strane. Napisao sam kod. Pretpostavljam da sam bio prvi korisnik. Bilo je dosta brige o tome da ljudi neće hteti da koriste ovo jer bi bilo previše komplikovano. Uz dosta ubeđivanja, dosta predivne saradnje s drugim ljudima, i malo-pomalo, funkcionisalo je. Krenulo je. Bilo je prilično kul. Zapravo, nekoliko godina kasnije u 2000, 5% svetske populacije je koristilo svetsku mrežu. Sedam godina kasnije, u 2007, 17%. Osnovali smo Fondaciju svetsku mreže 2008. delom da to pogledamo i da se zabrinemo o toj brojci. Sada smo u 2014. i 40% sveta koristi svetsku mrežu, a ta brojka se menja. Očigledno je da raste. Želim da razmislite o obe strane toga. Očigledno je svima ovde na TED-u prvo pitanje, šta možemo da uradimo da uključimo ostalih 60% što je brže moguće? Mnogo toga bitnog. Očigledno će se ticati mobilne tehnologije. Ali želim i da razmislite o 40%, jer ako i vi sedite tu sa životom koji je omogućen internetom, više se ne sećate stvari, jednostavno ih potražite, onda možda mislite da je to uspeh i da svi možemo da se opustimo. Zapravo, da, bio je to uspeh, ima dosta stvari, Akademija Kan, i pobogu, tu je Vikipedija, ogroman broj besplatnih elektronskih knjiga koje možete čitati na internetu, dosta divnih stvari za obrazovanje, u različitim poljima. U nekim slučajevima, onlajn trgovina je potpuno preokrenula način na koji funkcioniše sva trgovina, omogućila je tipove trgovine koji uopšte nisu bili mogući pre toga. Na trgovinu je skoro globalno izvršen uticaj. Na vladu nije globalno, ali je izvršen priličan uticaj, i u dobrim danima, tu je dosta otvorenih podataka, dosta elektronske uprave, dosta vidljivih stvari se dešava na internetu. Takođe se dešava dosta manje vidljivih stvari. Zdravstvo, kada se kasno noću brinu o tome koju vrstu raka ima možda neko do koga im je stalo, kada samo pričaju putem interneta s nekim do koga im je veoma stalo, u drugoj zemlji. Ovakve stvari se ne vide, i zapravo su dostigle određenu količinu privatnosti. Ne možemo onda da pretpostavimo da taj deo mreže, deo dogovora s mrežom, kada koristim internet, da je to transparentan, neutralan medij. Mogu sa vama da pričam o tome a da ne brinem o tome šta zapravo znamo da se dešava, a da ne brinem o činjenici da ne samo da se neće ništa nadgledati nego da će to raditi ljudi koji mogu da zloupotrebe podatke. Zapravo, shvatili smo nešto - ne možemo samo da koristimo internet, moramo da brinemo o tome šta je osnovna infrastruktura svega toga, da li je to zapravo kvalitet koji nam je potreban? Uživamo u činjenici da imamo ovu predivnu slobodu govora. Možemo da tvitujemo, i dosta, dosta ljudi može da vidi naše tvitove, osim kada ne mogu, osim kada je Tviter zapravo blokiran u njihovoj zemlji, ili kada je na neki način to kako pokušavamo da se izrazimo pružilo neke informacije o našem stanju, stanju države u kojoj živimo, a te informacije nisu dostupne nikom drugom. Moramo da protestujemo i postaramo se da se cenzura ukine, da se internet otvori tamo gde ima cenzure. Obožavamo to što je internet otvoren. To nam dozvoljava da pričamo. Svako može da priča sa svakim. Bez obzira ko smo. A onda se priključimo ovim velikim kompanijama društvenih mreža koje su zapravo napravljene kao silosi tako da je mnogo lakše da pričate s nekim sa iste društvene mreže nego s nekim iz druge mreže, tako da ponekad zapravo ograničavamo sami sebe. Takođe imamo, ako ste pročitali knjigu o mehuriću sa fillterima, a to je pojava kada volimo da koristimo mašine koje nam pomažu da nađemo stvari koje volimo. Obožavamo kada smo preplavljeni stvarima na koje volimo da klikćemo, tako da nam mašina automatski daje stvari koje volimo i dobijamo ovaj pogled na svet iza ružičastih naočara a to je mehurić sa filterima. Evo nekih stvari koje možda prete društvenoj mreži koju imamo. Kakav internet vi želite? Želim internet koji nije rasparčan na mnoštvo delova, kao što su predlagale neke države da se radi kao reakcija na skorašnje nadgledanje. Želim internet koji ima, na primer, veoma dobru osnovu za demokratiju. Želim internet gde mogu da koristim zdravstvo sa privatnošću i gde ima dosta podataka o zdravstvu, gde su klinički podaci dostupni naučnicima za istraživanje. Želim internet gde će se ostalih 60% priključiti što je brže moguće. Želim internet koji je toliko moćna osnova za inovaciju, da kada se desi nešto gadno, neka katastrofa, da možemo da odgovorimo tako što ćemo stvarati stvari da brzo odgovorimo na to. Ovo su samo neke od stvari koje želim, sa velikog spiska, očigledno je dosta duži. Vi imate svoj spisak. Želim da iskoristimo ovu 25. godišnjicu da razmislimo o tome kakav internet želimo. Možete otići na webat25.org i pronaći neke linkove. Postoji dosta sajtova gde su ljudi počeli da sastavljaju Veliku povelju prava, povelju prava za internet. Kako da uradimo to? Recimo da odlučimo da ovo, na neki način postaju osnovna prava, prava da komuniciramo s kim želimo. Šta bi bilo na vašem spisku za tu Veliku povelju prava? Hajde da zajedno smislimo Veliku povelju prava za internet. Hajde da uradimo to ove godine. Hajde da iskoristimo energiju 25. godišnjice da zajedno smislimo Veliku povelju prava za internet. (Aplauz) Hvala vam. I učinite mi uslugu, može? Borite se za nju zbog mene. U redu? Hvala. (Aplauz)