TED-u je 30 godina.

World Wide Web slavi ovoga mjeseca

svoju 25. godišnjicu.

Stoga imam pitanje za vas.

Razgovarajmo o putovanju, 
ponajviše o budućnosti.

Razgovarajmo o stanju.

Razgovarajmo o tome kakav web želimo.

Dakle, prije 25 godina radio sam u CERN-u.

Nakon oko godine dana dopušteno mi je

da na tome radim kao 
na paralelnom projektu.

Napisao sam kod.

Pretpostavljam da sam bio prvi korisnik.

Bilo je dosta zabrinutosti

da ga ljudi neće prihvatiti

jer će biti suviše kompliciran.

Mnogo uvjeravanja, mnogo čudesne

suradnje s drugim ljudima,

i mic-po-mic, proradio je.

Lansirali smo ga. Bio je cool.

Ustvari, nekoliko godina kasnije, 2000.,

pet posto svjetskog stanovništva

koristilo se webom.

Sedam godina kasnije, 2007. - 17%.

2008. osnovali smo 
Zakladu World Wide Web,

da bismo pratili

i da bismo se brinuli 
o toj brojci.

Danas smo u 2014.

i 40 posto svijeta

koristi web, a mi i dalje brojimo.

Očigledno, web raste.

Želio bih da razmislite 
o objema stranama te pojave.

Naravno, svima ovdje na TED-u jasno je

da je naše prvo pitanje: 
Što možemo učiniti

da privučemo ostalih 60 posto

što je prije moguće?

Mnogo će stvari biti 
vezano uz mobilnu tehnologiju.

Ali, želim da razmislite 
i o ovih 40 posto,

jer ako vi koji sjedite ovdje,

s čitavim svojim životima 
podržanima webom,

ne pamtite više ništa

nego ih jednostavno potražite,

možda imate osjećaj da je to uspjeh

i da se svi možemo opustiti.

Zapravo, to jest bio uspjeh,

mnogo je primjera - Akademija Khan,

za Boga miloga - Wikipedija,

ogromne su količine svima
dostupnih e-knjiga

koje možete čitati,

mnoštvo sjajnih obrazovnih sadržaja,

raznih stvari.

Trgovina na webu u nekim je slučajevima

naglavce okrenula načine 
kako se dotad trgovalo,

omogućila neke oblike trgovine

kakvi dotad nisu bili mogući.

Trgovina je u gotovo 
svakom smislu izmijenjena.

Utjecaj na vlade nije univerzalan,

ali one jesu pod utjecajem, 
i za dobrih dana,

mnoštvo je dostupnih 
podataka, mnoštvo e-vlada,

pa se i mnoštvo toga vidljivog

zbiva na webu.

Također, mnogo je toga manje vidljivo.

Zdravstvena skrb,
kasno noću, dok brinu o tome

kakvu bi vrstu raka

mogao imati netko njima drag,

kada samo pričaju preko Interneta s nekim

do koga im je stalo u drugoj zemlji.

Takve stvari nisu, nisu vani,

i zapravo prikupile 
su određenu količinu privatnosti.

Tako da ne možemo preuzeti taj dio weba,

dio dogovora s webom,

je da kada koristim web,

to je samo transparentni, neutralni medij.

Mogu s vama pričati preko toga bez brige

o tome što zapravo znamo da se događa,

bez brige o činjenici

da ne samo da će se nadzor dogoditi

nego će ga provoditi ljudi 
koji mogu zlorabiti podatke.

Zapravo, shvatili smo,

ne možemo samo koristiti web,

moramo se brinuti o tome

što je infrastruktura cijele stvari,

je li doista kvalitete kakvu trebamo?

Uživamo u činjenici 
da imamo ovu prekrasnu slobodu govora.

Možemo tweetati, i da, mnoštvo ljudi

može vidjeti tweetove, osim kada ne mogu,

osim kada je Twitter 
zapravo blokiran u njihovoj zemlji,

ili je na neki način naše izražavanje

stavilo informacije o našem stanju,

stanju države u kojoj živimo,

koje nije dostupno nikom drugom.

Moramo prosvjedovati i osigurati

da je cenzura srezana,

da web postane otvoren

tamo gdje postoji cenzura.

Volimo činjenicu da je web otvoren.

Dozvoljava nam da pričamo. 
Svatko može pričati s bilo kim.

Nije važno tko smo.

I onda se pridružimo ovim velikim

tvrtkama za društveno umrežavanje

koje su zapravo građene kao silosi,

tako da je puno jednostavnije pričati

s nekim u istoj društvenoj mreži

nego pričati s nekim u drugoj,

tako da se nekad ograničavamo.

I također imamo, ako ste čitali 
knjigu o mjehuru filtriranja,

što je fenomen da

volimo koristiti strojeve

koji nam pomažu naći stvari 
koje nam se sviđaju

Tako da volimo biti preplavljeni

stvarima koje volimo klikati,

tako da nam stroj automatski pruža

stvari koje nam se sviđaju i završimo

sa ružičastim pogledom na svijet

koji se zove mjehur filtriranja.

Evo nekih stvari koje možda

prijete društvenom webu koji imamo.

Kakav web želite?

Želim jedan koji nije 
fragmentiran u puno dijelova,

kako su neke zemlje predlagale

da treba biti kao reakcija na nadzor.

Želim web koji recimo ima,

koji jest dobra osnova za demokraciju.

Želim web kojim mogu koristiti 
zdravstvenu skrb

s privatnošću i gdje ima puno

zdravstvenih, kliničkih podataka

koje znanstvenici mogu istraživati.

Želim web u kojeg se ostalih 60 posto

uključuje što je prije moguće.

Priželjkujem web koji je toliko 
snažna osnova za inovacije,

da u slučaju neke nepogode,

neke katastrofe, 
omogućuje da odgovorimo na nju

izgrađujući stvari za odgovor vrlo brzo.

Ovo su samo neke 
od stvari koje priželjkujem,

iz velike liste, očito je duža.

Vi imate svoju listu.

Želim da iskoristimo 25. godišnjicu

da razmislimo o tome kakav web želimo.

Možete doći na webat25.org

i naći neke linkove.

Postoje stranice gdje su ljudi

započeli sastavljati Magna Cartu,

povelju o pravima za web.

Što kažete da to učinimo?

Da odlučimo, da ovo

postaju osnovna prava, 
pravo na komunikaciju s kime god želim.

Što bi bilo na vašoj listi 
za Magnu Cartu weba?

Izradimo zajedno Magnu Cartu

za web.

Učinimo to ove godine.

Upotrijebimo energiju ove 
25. godišnjice

za 'crowdsourcing' Velike Povelje Weba 
(Magna Carta, op.)

(Pljesak)

Hvala vam. Učinite mi uslugu, hoćete li?

Borite se za to za mene. OK? Hvala.

(Pljesak)