TED-u je 30 godina.
World Wide Web slavi ovoga mjeseca
svoju 25. godišnjicu.
Stoga imam pitanje za vas.
Razgovarajmo o putovanju,
ponajviše o budućnosti.
Razgovarajmo o stanju.
Razgovarajmo o tome kakav web želimo.
Dakle, prije 25 godina radio sam u CERN-u.
Nakon oko godine dana dopušteno mi je
da na tome radim kao
na paralelnom projektu.
Napisao sam kod.
Pretpostavljam da sam bio prvi korisnik.
Bilo je dosta zabrinutosti
da ga ljudi neće prihvatiti
jer će biti suviše kompliciran.
Mnogo uvjeravanja, mnogo čudesne
suradnje s drugim ljudima,
i mic-po-mic, proradio je.
Lansirali smo ga. Bio je cool.
Ustvari, nekoliko godina kasnije, 2000.,
pet posto svjetskog stanovništva
koristilo se webom.
Sedam godina kasnije, 2007. - 17%.
2008. osnovali smo
Zakladu World Wide Web,
da bismo pratili
i da bismo se brinuli
o toj brojci.
Danas smo u 2014.
i 40 posto svijeta
koristi web, a mi i dalje brojimo.
Očigledno, web raste.
Želio bih da razmislite
o objema stranama te pojave.
Naravno, svima ovdje na TED-u jasno je
da je naše prvo pitanje:
Što možemo učiniti
da privučemo ostalih 60 posto
što je prije moguće?
Mnogo će stvari biti
vezano uz mobilnu tehnologiju.
Ali, želim da razmislite
i o ovih 40 posto,
jer ako vi koji sjedite ovdje,
s čitavim svojim životima
podržanima webom,
ne pamtite više ništa
nego ih jednostavno potražite,
možda imate osjećaj da je to uspjeh
i da se svi možemo opustiti.
Zapravo, to jest bio uspjeh,
mnogo je primjera - Akademija Khan,
za Boga miloga - Wikipedija,
ogromne su količine svima
dostupnih e-knjiga
koje možete čitati,
mnoštvo sjajnih obrazovnih sadržaja,
raznih stvari.
Trgovina na webu u nekim je slučajevima
naglavce okrenula načine
kako se dotad trgovalo,
omogućila neke oblike trgovine
kakvi dotad nisu bili mogući.
Trgovina je u gotovo
svakom smislu izmijenjena.
Utjecaj na vlade nije univerzalan,
ali one jesu pod utjecajem,
i za dobrih dana,
mnoštvo je dostupnih
podataka, mnoštvo e-vlada,
pa se i mnoštvo toga vidljivog
zbiva na webu.
Također, mnogo je toga manje vidljivo.
Zdravstvena skrb,
kasno noću, dok brinu o tome
kakvu bi vrstu raka
mogao imati netko njima drag,
kada samo pričaju preko Interneta s nekim
do koga im je stalo u drugoj zemlji.
Takve stvari nisu, nisu vani,
i zapravo prikupile
su određenu količinu privatnosti.
Tako da ne možemo preuzeti taj dio weba,
dio dogovora s webom,
je da kada koristim web,
to je samo transparentni, neutralni medij.
Mogu s vama pričati preko toga bez brige
o tome što zapravo znamo da se događa,
bez brige o činjenici
da ne samo da će se nadzor dogoditi
nego će ga provoditi ljudi
koji mogu zlorabiti podatke.
Zapravo, shvatili smo,
ne možemo samo koristiti web,
moramo se brinuti o tome
što je infrastruktura cijele stvari,
je li doista kvalitete kakvu trebamo?
Uživamo u činjenici
da imamo ovu prekrasnu slobodu govora.
Možemo tweetati, i da, mnoštvo ljudi
može vidjeti tweetove, osim kada ne mogu,
osim kada je Twitter
zapravo blokiran u njihovoj zemlji,
ili je na neki način naše izražavanje
stavilo informacije o našem stanju,
stanju države u kojoj živimo,
koje nije dostupno nikom drugom.
Moramo prosvjedovati i osigurati
da je cenzura srezana,
da web postane otvoren
tamo gdje postoji cenzura.
Volimo činjenicu da je web otvoren.
Dozvoljava nam da pričamo.
Svatko može pričati s bilo kim.
Nije važno tko smo.
I onda se pridružimo ovim velikim
tvrtkama za društveno umrežavanje
koje su zapravo građene kao silosi,
tako da je puno jednostavnije pričati
s nekim u istoj društvenoj mreži
nego pričati s nekim u drugoj,
tako da se nekad ograničavamo.
I također imamo, ako ste čitali
knjigu o mjehuru filtriranja,
što je fenomen da
volimo koristiti strojeve
koji nam pomažu naći stvari
koje nam se sviđaju
Tako da volimo biti preplavljeni
stvarima koje volimo klikati,
tako da nam stroj automatski pruža
stvari koje nam se sviđaju i završimo
sa ružičastim pogledom na svijet
koji se zove mjehur filtriranja.
Evo nekih stvari koje možda
prijete društvenom webu koji imamo.
Kakav web želite?
Želim jedan koji nije
fragmentiran u puno dijelova,
kako su neke zemlje predlagale
da treba biti kao reakcija na nadzor.
Želim web koji recimo ima,
koji jest dobra osnova za demokraciju.
Želim web kojim mogu koristiti
zdravstvenu skrb
s privatnošću i gdje ima puno
zdravstvenih, kliničkih podataka
koje znanstvenici mogu istraživati.
Želim web u kojeg se ostalih 60 posto
uključuje što je prije moguće.
Priželjkujem web koji je toliko
snažna osnova za inovacije,
da u slučaju neke nepogode,
neke katastrofe,
omogućuje da odgovorimo na nju
izgrađujući stvari za odgovor vrlo brzo.
Ovo su samo neke
od stvari koje priželjkujem,
iz velike liste, očito je duža.
Vi imate svoju listu.
Želim da iskoristimo 25. godišnjicu
da razmislimo o tome kakav web želimo.
Možete doći na webat25.org
i naći neke linkove.
Postoje stranice gdje su ljudi
započeli sastavljati Magna Cartu,
povelju o pravima za web.
Što kažete da to učinimo?
Da odlučimo, da ovo
postaju osnovna prava,
pravo na komunikaciju s kime god želim.
Što bi bilo na vašoj listi
za Magnu Cartu weba?
Izradimo zajedno Magnu Cartu
za web.
Učinimo to ove godine.
Upotrijebimo energiju ove
25. godišnjice
za 'crowdsourcing' Velike Povelje Weba
(Magna Carta, op.)
(Pljesak)
Hvala vam. Učinite mi uslugu, hoćete li?
Borite se za to za mene. OK? Hvala.
(Pljesak)