Zamislite da avion sa 250 dece i beba samo što se nije srušio, i ako biste znali kako to da sprečite, da li biste? Sada zamislite da se 60 aviona punih beba ispod 5 godina sruši svakog dana. To je broj dece koja neće doživeti peti rođendan. 6,6 miliona dece nikada ne doživi peti rođendan. Većina ovih smrti se može sprečiti, i to ne samo da me rastužuje, već me i ljuti i čini odlučnom. Dijareja i upala pluća su prve dve ubice dece mlađe od pet godina, i ono što možemo da uradimo da bismo ih sprečili nije neka pametna nova tehnološka novotarija. To je jedan od najstarijih svetskih izuma: sapun. Pranje ruku sapunom, navika koju svi uzimamo zdravo za gotovo, može prepoloviti broj obolelih od dijareje i smanjiti disajne infekcije za trećinu. Pranje ruku sapunom može imati uticaj na smanjivanje gripa, trahoma, SARS-a, i najskorije, u slučaju kolere i izbijanja ebole, jedna od ključnih intervencija je pranje ruku sapunom. Pranje ruku sapunom zadržava decu u školi. Sprečava umiranje beba. Pranje ruku sapunom je jedan od najisplativijih načina da se sačuvaju dečji životi. Može sačuvati preko 600.000 dečjih života godišnje. To je isto kao sprečavanje 10 džambo-džetova punih beba i dece od rušenja svakoga dana. Mislim da ćete se složiti da je to veoma korisna javna zdravstvena intervencija. Sada odvojite minut svog vremena. Mislim da treba da upoznate osobu pored. Zašto se ne biste rukovali. Molim vas, rukujte se. U redu, upoznajte se. Izgledaju veoma lepo. Dobro. Šta ako bih vam rekla da osoba sa kojom ste se upravo rukovali zapravo nije oprala svoje ruke kada je izašla iz toaleta? (Smeh) Više ne izgledaju tako lepo, zar ne? Prilično odvratno, složićete se. Statistike zapravo pokazuju da četvoro od petoro ljudi ne pere svoje ruke nakon toaleta, u celom svetu. I isto tako kao što to ne radimo kada imamo moderne toalete, tekuću vodu i dostupan sapun, ista je stvar u zemljama u kojima je smrtnost dece veoma visoka. O čemu se radi? Nemaju sapun? Zapravo, sapun je dostupan. U 90% domaćinstava u Indiji, 94% domaćinstava u Keniji, pronaći ćete sapun. Čak i u zemljama gde sapuna ima najmanje, kao u Etiopiji, dolazimo do 50%. Pa zašto je to tako? Zašto ljudi ne peru svoje ruke? Zašto Majank, mladi dečak koga sam upoznala u Indiji, ne pere ruke? Pa, u Majankovoj porodici sapun se koristi za kupanje, sapun se koristi za pranje veša, sapun se koristi za pranje sudova. Njegovi roditelji misle da je sapun ponekad dragocena roba, pa će ga držati u ormaru. Držaće ga dalje od njega da ga ne potroši. U proseku, u Majankovoj porodici, koristiće sapun za pranje ruku jednom dnevno u najboljem slučaju, ponekad čak jednom nedeljno da bi oprali ruke. Šta je posledica ovoga? Deca pokupe zarazu na mestima koja treba da im pruže najviše ljubavi i zaštite, u njihovim kućama. Setite se gde ste naučili da perete ruke. Da li ste naučili kod kuće? Da li ste naučili u školi? Mislim da će proučavaoci ponašanja reći da je veoma teško promeniti navike koje ste naučili u ranom dobu. No, svi oponašamo što drugi rade, i lokalne kulturne norme su nešto što oblikuje način na koji menjamo ponašanje, i tu se upliće privatni sektor. Svake sekunde u Aziji i Africi 111 majki kupiće ovaj sapun da zaštiti porodicu. Mnoge žene u Indiji reći će vam da su naučile sve o higijeni, bolestima, od ovog sapuna proizvođača Lajfboj. Poznate marke poput ove imaju odgovornost da čine dobro tamo gde prodaju svoje proizvode. To je verovanje, plus Junilevrova skala, koja nam dopušta da nastavimo da pričamo o pranju ruku sapunom i higijeni ovim majkama. Velike kompanije i marke mogu da menjaju i preokreću ove društvene norme, i naprave razliku za te tako uporne navike. Mislite o tome. Trgovci provode sve svoje vreme ubeđujući nas da se prebacimo sa brenda na brend. I zapravo, oni znaju kako da pretvore nauku i činjenice u ubedljive poruke. Samo na minut zamislite da stave sve svoje snage iza poruke tako moćne kao što je pranje ruku sapunom. Motiv profita menja zdravstvene ishode u ovom svetu. Ali događa se već vekovima: Lajfboj marka stvorena je 1894. u viktorijanskoj Engleskoj radi borbe protiv kolere. Prošle nedelje bila sam u Gani sa ministrom zdravlja zato što, ako ne znate, trenutno je u Gani epidemija kolere. Sto osamnaest godina kasnije rešenje je potpuno isto: radi se o obezbeđivanju pristupa ovom komadu sapuna i njegovom korišćenju, zato što je to najbolji način da se spreči širenje kolere. Mislim da je ovaj nagon za profitom vrlo moćan, nekada i moćniji od najposvećenijih humanitaraca ili vlada. Vlada čini što može, posebno u pogledu pandemija i epidemije kao što je kolera ili ebola u ovim trenucima, ali sa konkurentnim prioritetima. Budžet nije uvek dostupan. I kada razmišljate o ovome, razmišljate o tome šta je potrebno da pranje ruku postane svakodnevna navika, to zahteva neprekidno finansiranje da bi se usavršilo ovo ponašanje. Ukratko, oni koji se zalažu za javno zdravlje zapravo nekada zavise od proizvođača sapuna kako bi nastavili da promovišu pranje ruku sapunom. Imamo prijatelje poput USAID-a, Svetskog javno-privatnog partnerstva za pranje ruku sapunom, Londonske škole higijene i tropske medicine, Plana, WaterAid-a, koji veruju u partnerstvo dobitka za sve. Dobitka za javni sektor, zato što im pomažemo da postignu svoje ciljeve. Dobitka za privatni sektor, zato što gradimo nove generacije budućih perača ruku. I najvažnije, dobit za najugroženije. Petnaestog oktobra slavićemo Svetski dan pranja ruku. Škole, zajednice, naši prijatelji u javnom sektoru i prijatelji u privatnom sektoru - da, na taj dan čak i naši konkurenti, svi ćemo spojiti ruke da proslavimo najvažniju svetsku intervenciju javnog zdravlja. Šta je neophodno, i tu ponovo privatni sektor može napraviti veliku razliku, dolazi sa velikim, kreativnim razmišljanjem koje pokreće zaštitu. Ako uzmete našu kampanju "Pomozi detetu da dostigne 5 rođendan" napravili smo sjajne filmove koji donose poruku o pranju ruku sapunom svakodnevnoj osobi na način na koji se mogu povezati sa njom. Imali smo preko 30 miliona pregleda. Većina ovih diskusija još uvek se odvija onlajn. Izdvojite 5 minuta i pogledajte ih. Dolazim sa Malija, jedne od najsiromašnijih zemalja sveta. Odrasla sam u porodici čiji je svaki razgovor za večerom bio u vezi društvene pravde. Obučena sam u evropskoj glavnoj školi za javno zdravlje. Mislim da sam jedna od retkih žena u svojoj zemlji sa ovako visokom diplomom u zdravstvu, i jedina sa doktoratom iz pranja ruku sapunom. (Smeh) (Aplauz) Pre devet godina odlučila sam u začetku uspešne karijere u javnom zdravlju, da mogu najviše da doprinesem prodajući i promovišući najbolji svetski izum u javnom zdravlju: sapun. Danas vodimo najveći svetski program pranja ruku po bilo kojim zdravstvenim standardima. Doprli smo do preko 183 miliona ljudi u 16 zemalja. Moj tim i ja imamo ambiciju da dopremo do miljarde do 2020. U poslednje 4 godine posao je dvostruko porastao, dok je smrtnost dece smanjena svuda gde je upotreba sapuna povećana. Možda će nekima biti nelagodno da čuju - porast poslovanja i spašavanje života nekako izjednačene u istoj rečenici - ali taj rast poslovanja dopušta da nastavimo da činimo više. Bez toga, i bez priče o tome. ne možemo ostvariti promenu koja nam je potrebna. Prošle nedelje, moj tim i ja, proveli smo vreme u poseti majkama koje su imale iskustva sa istom stvari: smrću novorođenčeta. Majka sam. Ne mogu zamisliti išta snažnije i bolnije. Ova je sa Mjanmara. Imala je najlepši osmeh, osmeh koji vam, mislim, život daje kada dobijete drugu šansu. Njen sin, Mio, joj je drugo dete. Imala je ćerku koja je preminula u trećoj nedelji života, i znamo da većina dece koja umre, umre u prvom mesecu života, i znamo da ako damo sapun svakom učesniku porođaja, i ako se sapun koristi pre dodirivanja beba, možemo smanjiti i promeniti te brojke. I to me inspiriše, inspiriše da nastavim sa tim zadatkom, da znam da mogu da je opremim sa potrebnim kako bi radila najlepši posao na svetu: negovanje svog novorođenčeta. Kada sledećeg puta budete razmišljali o poklonu za novopečenu majku i njenu porodicu, ne razmišljajte mnogo: kupite joj sapun. To je najlepši izum u javnom zdravlju. Nadam se da ćete nam se pridružiti i učiniti pranje ruku delom svoje i naše svakodnevnice, i pomoći drugoj deci kao što je Mio da dožive 5. rođendan. Hvala vam. (Aplauz)