Zamislite da avion sa 250 dece i beba
samo što se nije srušio,
i ako biste znali kako to da sprečite,
da li biste?
Sada zamislite
da se 60 aviona punih beba ispod 5 godina
sruši svakog dana.
To je broj dece
koja neće doživeti peti rođendan.
6,6 miliona dece
nikada ne doživi peti rođendan.
Većina ovih smrti se može sprečiti,
i to ne samo da me rastužuje,
već me i ljuti
i čini odlučnom.
Dijareja i upala pluća
su prve dve ubice
dece mlađe od pet godina,
i ono što možemo da uradimo
da bismo ih sprečili
nije neka pametna
nova tehnološka novotarija.
To je jedan od najstarijih svetskih izuma:
sapun.
Pranje ruku sapunom,
navika koju svi uzimamo zdravo za gotovo,
može prepoloviti broj obolelih od dijareje
i smanjiti disajne infekcije za trećinu.
Pranje ruku sapunom
može imati uticaj
na smanjivanje gripa, trahoma, SARS-a,
i najskorije, u slučaju kolere
i izbijanja ebole,
jedna od ključnih intervencija
je pranje ruku sapunom.
Pranje ruku sapunom zadržava decu u školi.
Sprečava umiranje beba.
Pranje ruku sapunom
je jedan od najisplativijih načina
da se sačuvaju dečji životi.
Može sačuvati preko 600.000
dečjih života godišnje.
To je isto kao sprečavanje
10 džambo-džetova
punih beba i dece
od rušenja svakoga dana.
Mislim da ćete se složiti da je to veoma
korisna javna zdravstvena intervencija.
Sada odvojite minut svog vremena.
Mislim da treba da upoznate osobu pored.
Zašto se ne biste rukovali.
Molim vas, rukujte se.
U redu, upoznajte se.
Izgledaju veoma lepo.
Dobro.
Šta ako bih vam rekla
da osoba sa kojom ste se upravo rukovali
zapravo nije oprala svoje ruke
kada je izašla iz toaleta?
(Smeh)
Više ne izgledaju tako lepo, zar ne?
Prilično odvratno, složićete se.
Statistike zapravo pokazuju
da četvoro od petoro ljudi
ne pere svoje ruke nakon toaleta,
u celom svetu.
I isto tako
kao što to ne radimo
kada imamo moderne toalete,
tekuću vodu i dostupan sapun,
ista je stvar u zemljama
u kojima je smrtnost dece veoma visoka.
O čemu se radi? Nemaju sapun?
Zapravo, sapun je dostupan.
U 90% domaćinstava u Indiji,
94% domaćinstava u Keniji,
pronaći ćete sapun.
Čak i u zemljama gde sapuna ima najmanje,
kao u Etiopiji, dolazimo do 50%.
Pa zašto je to tako?
Zašto ljudi ne peru svoje ruke?
Zašto Majank,
mladi dečak koga sam upoznala u Indiji,
ne pere ruke?
Pa, u Majankovoj porodici
sapun se koristi za kupanje,
sapun se koristi za pranje veša,
sapun se koristi za pranje sudova.
Njegovi roditelji misle da
je sapun ponekad dragocena roba,
pa će ga držati u ormaru.
Držaće ga dalje od njega da ga ne potroši.
U proseku, u Majankovoj porodici,
koristiće sapun za pranje ruku
jednom dnevno
u najboljem slučaju, ponekad
čak jednom nedeljno da bi oprali ruke.
Šta je posledica ovoga?
Deca pokupe zarazu
na mestima koja treba da im pruže
najviše ljubavi i zaštite,
u njihovim kućama.
Setite se gde ste naučili da perete ruke.
Da li ste naučili kod kuće?
Da li ste naučili u školi?
Mislim da će proučavaoci ponašanja reći
da je veoma teško promeniti navike
koje ste naučili u ranom dobu.
No, svi oponašamo što drugi rade,
i lokalne kulturne norme su nešto što
oblikuje način na koji menjamo ponašanje,
i tu se upliće privatni sektor.
Svake sekunde u Aziji i Africi
111 majki
kupiće ovaj sapun da zaštiti porodicu.
Mnoge žene u Indiji reći će vam
da su naučile sve o higijeni, bolestima,
od ovog sapuna proizvođača Lajfboj.
Poznate marke poput ove
imaju odgovornost da čine dobro
tamo gde prodaju svoje proizvode.
To je verovanje, plus Junilevrova skala,
koja nam dopušta da nastavimo da pričamo o
pranju ruku sapunom
i higijeni ovim majkama.
Velike kompanije i marke mogu da menjaju
i preokreću ove društvene norme,
i naprave razliku za te
tako uporne navike.
Mislite o tome.
Trgovci provode sve svoje vreme
ubeđujući nas da se prebacimo
sa brenda na brend.
I zapravo, oni znaju kako da pretvore
nauku i činjenice u ubedljive poruke.
Samo na minut zamislite
da stave sve svoje snage iza poruke
tako moćne kao što je pranje ruku sapunom.
Motiv profita menja zdravstvene ishode
u ovom svetu.
Ali događa se već vekovima:
Lajfboj marka stvorena je 1894.
u viktorijanskoj Engleskoj
radi borbe protiv kolere.
Prošle nedelje bila sam u Gani
sa ministrom zdravlja
zato što, ako ne znate,
trenutno je u Gani epidemija kolere.
Sto osamnaest godina kasnije
rešenje je potpuno isto:
radi se o obezbeđivanju pristupa
ovom komadu sapuna
i njegovom korišćenju,
zato što je to najbolji način
da se spreči širenje kolere.
Mislim da je ovaj nagon za profitom
vrlo moćan,
nekada i moćniji
od najposvećenijih humanitaraca ili vlada.
Vlada čini što može,
posebno u pogledu pandemija
i epidemije kao što je kolera
ili ebola u ovim trenucima,
ali sa konkurentnim prioritetima.
Budžet nije uvek dostupan.
I kada razmišljate o ovome,
razmišljate o tome šta je potrebno
da pranje ruku postane svakodnevna navika,
to zahteva neprekidno finansiranje
da bi se usavršilo ovo ponašanje.
Ukratko, oni koji se
zalažu za javno zdravlje
zapravo nekada zavise
od proizvođača sapuna
kako bi nastavili da promovišu
pranje ruku sapunom.
Imamo prijatelje poput USAID-a,
Svetskog javno-privatnog partnerstva
za pranje ruku sapunom,
Londonske škole higijene
i tropske medicine,
Plana, WaterAid-a,
koji veruju
u partnerstvo dobitka za sve.
Dobitka za javni sektor,
zato što im pomažemo
da postignu svoje ciljeve.
Dobitka za privatni sektor,
zato što gradimo nove generacije
budućih perača ruku.
I najvažnije,
dobit za najugroženije.
Petnaestog oktobra
slavićemo Svetski dan pranja ruku.
Škole, zajednice,
naši prijatelji u javnom sektoru
i prijatelji u privatnom sektoru -
da, na taj dan čak i naši konkurenti,
svi ćemo spojiti ruke da proslavimo
najvažniju svetsku
intervenciju javnog zdravlja.
Šta je neophodno,
i tu ponovo privatni sektor
može napraviti veliku razliku,
dolazi sa velikim,
kreativnim razmišljanjem
koje pokreće zaštitu.
Ako uzmete našu kampanju
"Pomozi detetu da dostigne 5 rođendan"
napravili smo sjajne filmove
koji donose poruku o pranju ruku sapunom
svakodnevnoj osobi
na način na koji se mogu povezati sa njom.
Imali smo preko 30 miliona pregleda.
Većina ovih diskusija
još uvek se odvija onlajn.
Izdvojite 5 minuta
i pogledajte ih.
Dolazim sa Malija,
jedne od najsiromašnijih zemalja sveta.
Odrasla sam u porodici čiji je
svaki razgovor za večerom
bio u vezi društvene pravde.
Obučena sam u evropskoj glavnoj školi
za javno zdravlje.
Mislim da sam jedna od retkih žena
u svojoj zemlji sa ovako visokom
diplomom u zdravstvu,
i jedina
sa doktoratom iz pranja ruku sapunom.
(Smeh)
(Aplauz)
Pre devet godina odlučila sam
u začetku uspešne karijere
u javnom zdravlju,
da mogu najviše da doprinesem
prodajući i promovišući
najbolji svetski izum
u javnom zdravlju: sapun.
Danas vodimo najveći svetski
program pranja ruku
po bilo kojim zdravstvenim standardima.
Doprli smo do preko 183 miliona ljudi
u 16 zemalja.
Moj tim i ja imamo ambiciju
da dopremo do miljarde do 2020.
U poslednje 4 godine
posao je dvostruko porastao,
dok je smrtnost dece smanjena
svuda gde je upotreba sapuna povećana.
Možda će nekima biti nelagodno da čuju -
porast poslovanja i spašavanje života
nekako izjednačene u istoj rečenici -
ali taj rast poslovanja
dopušta da nastavimo da činimo više.
Bez toga, i bez priče o tome.
ne možemo ostvariti promenu
koja nam je potrebna.
Prošle nedelje, moj tim i ja,
proveli smo vreme u poseti majkama
koje su imale iskustva sa istom stvari:
smrću novorođenčeta.
Majka sam. Ne mogu zamisliti išta snažnije
i bolnije.
Ova je sa Mjanmara.
Imala je najlepši osmeh,
osmeh koji vam, mislim, život daje
kada dobijete drugu šansu.
Njen sin, Mio, joj je drugo dete.
Imala je ćerku
koja je preminula u trećoj nedelji života,
i znamo da većina
dece koja umre,
umre u prvom mesecu života,
i znamo da ako damo sapun
svakom učesniku porođaja,
i ako se sapun koristi
pre dodirivanja beba,
možemo smanjiti
i promeniti
te brojke.
I to me inspiriše,
inspiriše da nastavim sa tim zadatkom,
da znam da mogu da je opremim
sa potrebnim
kako bi radila
najlepši posao na svetu:
negovanje svog novorođenčeta.
Kada sledećeg puta
budete razmišljali o poklonu
za novopečenu majku i njenu porodicu,
ne razmišljajte mnogo: kupite joj sapun.
To je najlepši izum u javnom zdravlju.
Nadam se da ćete nam se pridružiti
i učiniti pranje ruku delom svoje
i naše svakodnevnice,
i pomoći drugoj deci kao što je Mio
da dožive 5. rođendan.
Hvala vam.
(Aplauz)