Zamislite da će se srušiti avion s 250 djece i beba u njemu, biste li to spriječili da znate kako? Sada zamislite da se 60 aviona punih djece ispod 5 godina sruši svaki dan. To je broj djece koja nikada neće doživjeti svoj peti rođendan. 6.6 milijuna djece nikada ne doživi svoj peti rođendan. Većina ovih smrti se može spriječiti, i to me ne čini samo tužnom, ljuti me, i čini me odlučnom. Proljev i upala pluća su dvoje glavnih ubojica djece mlađe od 5 godina, a ono što možemo učiniti kako bismo spriječili ove bolesti, nisu neke pametne, nove tehnološke inovacije. To je jedan od najstarijih svjetskih izuma: sapun. Pranje ruku sapunom, navika koju uzimamo zdravo za gotovo, može smanjiti incidenciju proljeva u pola, reducirati dišne infekcije za jednu trećinu. Pranje ruku sapunom može imati utjecaj na redukciju gripe, trahome, SARSa, i u zadnje vrijeme u slučaju kolere, i izbijanja ebole, jedna od ključnih intervencija jest pranje ruku sapunom. Pranje ruku ostavlja djecu u školi. Sprječava umiranje beba. Pranje ruku sapunom jedan je od novčano najprihvatljivijih načina spašavanja života djece. Može spasiti preko 600 000 djece svake godine. To je ekvivalentno zaustavljanju 10 jumbo jet-ova punih beba i djece od rušenja svakog dana. Mislim da ćete se složiti sa mnom da je to prilično korisna javno-zdravstvena intervencija. Stanimo sada malo. Mislim da trebate upoznati osobu pored sebe. Zašto se ne bi jednostavno rukovali. Molim vas, rukujte se. Tako je, upoznajte se. Izgledaju zbilja lijepo. Dobro. Što ako vam kažem da osoba s kojom ste se upravo rukovali nije oprala ruke nakon korištenja toaleta? (Smijeh) Više ne izgledaju tako lijepo, zar ne? Prilično bljak, složit ćete se sa mnom. Statistike zapravo pokazuju da 4 od 5 ljudi ne peru ruke nakon korištenja toaleta, u cijelome svijetu. Isto kako to ne radimo kada imamo moderne toalete, vodovodnu vodu i dostupan sapun, ista se stvar događa u zemljama u kojima je mortalitet djece jako visok. Zašto je tako? Zar nema sapuna? Zapravo, sapun je dostupan. U 90% kućanstava u Indiji, 94% kućanstava u Keniji, pronaći ćete sapun. Čak i u zemljama gdje ima najmanje sapuna, poput Etiopije, krećemo se oko 50%. Stoga zašto? Zašto ljudi ne peru ruke? Zašto Mayank, ovaj mladi dječak kojeg sam upoznala u Indiji, ne pere svoje ruke? U Mayankovoj obitelji, sapun se koristi za kupanje, koristi se za pranje odjeće, sapun se koristi za pranje posuđa. Njegovi roditelji ponekad misle da je to dragocjena roba, stoga će ju čuvati u ormaru. Čuvat će ga od njega da ga ne potrati. U prosjeku, u Mayankovoj obitelji, koristit će sapun za pranje ruku jednom dnevno u najboljem slučaju, a ponekad čak i samo jedanput tjedno. Koji je rezultat toga? Djeca pokupe bolesti na mjestu koje bi ih trebalo voljeti i najviše štititi, u vlastitim domovima. Razmislite o tome gdje ste naučili da trebate prati ruke. Jeste li to naučili kod kuće? Jeste li to naučili u školi? Mislim da će vam bihevioralni znanstvenici reći da je vrlo teško promijeniti navike koje ste stekli rano u životu. No, svi mi imitiramo ono što drugi rade, i lokalne kulturalne norme su nešto što određuje kako mijenjamo svoje ponašanje, i tu nam uskače privatni sektor. Svake sekunde u Aziji i Africi, 111 majki kupit će ovaj sapun da zaštite svoju obitelj. Mnoge žene u Indiji će vam reći da su naučile sve o higijeni, bolestima, od ovog sapuna marke Lifebuoy. Priznate marke poput ove odgovorne su za promicanje zdravih navika na mjestima gdje prodaju svoje proizvode. To uvjerenje, plus doseg Unilevera, omogućava nam da nastavimo pričati o pranju ruku sapunom i higijeni ovim majkama. Velike kompanije i marke mogu promijeniti i preokrenuti društvene norme, učiniti promjenu među navikama koje su tako tvrdoglave. Razmislite malo: Trgovci provode svo svoje vrijeme tjerajući nas da se prebacimo s jedne marke na drugu. I zapravo znaju transformirati znanost i činjenice u neodoljive poruke. Samo na trenutak, zamislite ako bi udružili svoje snage u podršci poruke snažne poput pranja ruku sapunom. Profitni motiv je preobraziti zdravstvene ishode u ovome svijetu. Ali to se događa već stoljećima: marka Lifebuoy lansirana je 1894. u Viktorijanskoj Engleskoj kako bi se borilo protiv kolere. Prošli tjedan, bila sam u Gani s ministrom zdravlja, jer, ako ne znate, trenutno je epidemija kolere u Gani. Sto i osamnaest godina kasnije, rješenje je potpuno jednako: Radi se o omogućavanju pristupa ovome sapunu, i njegovom korištenju, jer to je najbolji način za sprječavanje širenja kolere. Mislim da je ovaj nagon za profitom izuzetno snažan, ponekad snažniji od najpredanijih dobrotvornih udruga i vlade. Vlada radi ono što može, posebice u slučajevima pandemija i epidemija kao što je kolera, ili trenutno, ebola, ali s konkurirajućim prioritetima. Ni budžeta nema uvijek. A kada razmislite o tome što je potrebno kako bismo pranje ruku učinili svakodnevnom navikom, to zahtijeva neprekidno financiranje kako bismo promijenili ovo ponašanje. Ukratko, oni koji se bore za zdravlje javnosti zapravo ovise o tvrtkama sapuna da će nastaviti promovirati pranje ruku. Imamo prijatelje poput USAID-a, Svjetsko javno-privatno partnerstvo za pranje ruku sapunom Londonsku školu higijene i tropske medicine, Plan, WaterAid, svi oni vjeruju u partnerstvo u kojem nema gubitnika. Pobjeda za javni sektor, zato što im pomažemo postići njihove ciljeve. Pobjeda za privatni sektor, zato što gradimo nove generacije budućih perača ruku. I najvažnije, pobjeda za one najranjivije. Petnaestog listopada proslavit ćemo Svjetski dan pranja ruku. Škole, zajednice, naši prijatelji u javnom sektoru i naši prijatelji u privatnom sektoru — da, na taj dan čak i s našim konkurentima, udružujemo se kako bismo proslavili najvažniju svjetsku intervenciju za javno zdravlje. Ono što je potrebno, i opet gdje privatni sektor može napraviti veliku razliku, su velike, kreativne ideje koje pobuđuju propagiranje. Uzmimo našu Pomozimo djetetu da navrši 5 godina kampanju, stvorili smo sjajne filmove koji donose poruku o pranju ruku sapunom svakoj osobi na način na koji se može povezati s njom. Imali smo preko 30 milijuna pogleda. Većina se ovih diskusija još uvijek odvija online. Sugeriram vam da uzmete pet minuta i pogledate te filmove. Ja dolazim s Malija, jedne od najsiromašnijih država u svijetu. Odrasla sam u obitelji u kojoj se svaki razgovor za stolom vrtio oko socijalne pravde. Obučena sam u europskoj vodećoj školi za javno zdravstvo. Mislim da sam vjerojatno jedna od rijetkih žena u mojoj zemlji sa zdravstvenom diplomom, i jedina s doktoratom iz pranja ruku sapunom. (Smijeh) (Pljesak) Prije devet godina odlučila sam, tijekom izgradnje uspješne karijere u javnom zdravstvu, da bih najveći utjecaj postigla, prodavajući i promovirajući najbolji svjetski izum javnog zdravstva: sapun. Vodimo najveći svjetski program pranja ruku po svim javnozdravstvenim standardima. Doprli smo do preko 183 milijuna ljudi u 16 zemalja. Moj tim i ja imamo želju da taj broj dostigne 1 milijardu do 2020. Tijekom posljednje četiri godine, poslovanje se povećalo na dvoznamenkasti broj dok je mortalitet djece reduciran u svim mjestima gdje se povećala upotreba sapuna. Možda će nekima biti nelagodno za čuti — porast poslovanja i spašeni životi na neki način izjednačeni u istoj rečenici — ali činjenica je da je taj porast u poslovanju ono što nam omogućava da nastavimo raditi. Bez njega, i bez razgovora o njemu, ne možemo postići promjenu koja nam je potrebna. Prošli smo tjedan moj tim i ja proveli vrijeme u posjeti majkama koje su sve iskusile istu stvar: smrt novorođenčeta. Ja sam majka. Ne mogu zamisliti išta snažnije niti išta bolnije. Ova slika je iz Mijanmara. Imala je najljepši osmijeh, onakav za kojeg mislim da ti život da kada dobiješ drugu priliku. Njezin sin, Myo, njezino je drugo dijete. Imala je kćer koja je preminula u starosti tri tjedna, a znamo da većina djece koja umiru, umru u prvom mjesecu života, a znamo i da ako damo sapun svakom spretnom sudioniku poroda, i ako se sapun koristi prije doticanja djece, možemo ih reducirati i napraviti promjenu u tim brojkama. Ono što me inspirira, inspirira da nastavim ovu misiju, jest znanje da ju mogu opskrbiti s onim što joj je potrebno da može raditi najljepši posao na svijetu: brinuti se za njezino novorođenče. Idući puta kada razmišljate o daru za novopečenu majku i njezinu obitelj, nemojte ići daleko: kupite joj sapun. To je najljepši izum u javnome zdravstvu. Nadam se da ćete nam se pridružiti i učiniti pranje ruku dijelom vaše i naše svakodnevice i pomoći drugoj djeci poput Mya da dožive svoj peti rođendan. Hvala vam. (Pljesak)