Zamislite da će se srušiti avion
s 250 djece i beba u njemu,
biste li to spriječili da znate kako?
Sada zamislite
da se 60 aviona punih djece ispod 5 godina
sruši svaki dan.
To je broj djece
koja nikada neće doživjeti
svoj peti rođendan.
6.6 milijuna djece
nikada ne doživi svoj peti rođendan.
Većina ovih smrti se može spriječiti,
i to me ne čini samo tužnom,
ljuti me,
i čini me odlučnom.
Proljev i upala pluća
su dvoje glavnih ubojica
djece mlađe od 5 godina,
a ono što možemo učiniti
kako bismo spriječili ove bolesti,
nisu neke pametne,
nove tehnološke inovacije.
To je jedan od najstarijih
svjetskih izuma:
sapun.
Pranje ruku sapunom,
navika koju uzimamo zdravo za gotovo,
može smanjiti incidenciju proljeva u pola,
reducirati dišne infekcije za jednu trećinu.
Pranje ruku sapunom
može imati utjecaj
na redukciju gripe, trahome, SARSa,
i u zadnje vrijeme u slučaju kolere,
i izbijanja ebole,
jedna od ključnih intervencija
jest pranje ruku sapunom.
Pranje ruku ostavlja djecu u školi.
Sprječava umiranje beba.
Pranje ruku sapunom
jedan je od novčano najprihvatljivijih
načina spašavanja života djece.
Može spasiti preko 600 000
djece svake godine.
To je ekvivalentno zaustavljanju
10 jumbo jet-ova
punih beba i djece
od rušenja svakog dana.
Mislim da ćete se složiti sa mnom
da je to prilično korisna
javno-zdravstvena intervencija.
Stanimo sada malo.
Mislim da trebate upoznati
osobu pored sebe.
Zašto se ne bi jednostavno rukovali.
Molim vas, rukujte se.
Tako je, upoznajte se.
Izgledaju zbilja lijepo.
Dobro.
Što ako vam kažem
da osoba s kojom ste se upravo rukovali
nije oprala ruke
nakon korištenja toaleta?
(Smijeh)
Više ne izgledaju tako lijepo, zar ne?
Prilično bljak, složit ćete se sa mnom.
Statistike zapravo pokazuju
da 4 od 5 ljudi
ne peru ruke nakon korištenja toaleta,
u cijelome svijetu.
Isto kako to
ne radimo kada imamo moderne toalete,
vodovodnu vodu i dostupan sapun,
ista se stvar događa u zemljama
u kojima je mortalitet djece jako visok.
Zašto je tako? Zar nema sapuna?
Zapravo, sapun je dostupan.
U 90% kućanstava u Indiji,
94% kućanstava u Keniji,
pronaći ćete sapun.
Čak i u zemljama gdje ima najmanje sapuna,
poput Etiopije, krećemo se oko 50%.
Stoga zašto?
Zašto ljudi ne peru ruke?
Zašto Mayank,
ovaj mladi dječak kojeg
sam upoznala u Indiji,
ne pere svoje ruke?
U Mayankovoj obitelji,
sapun se koristi za kupanje,
koristi se za pranje odjeće,
sapun se koristi za pranje posuđa.
Njegovi roditelji ponekad misle
da je to dragocjena roba,
stoga će ju čuvati u ormaru.
Čuvat će ga od njega da ga ne potrati.
U prosjeku, u Mayankovoj obitelji,
koristit će sapun za pranje ruku
jednom dnevno
u najboljem slučaju, a ponekad
čak i samo jedanput tjedno.
Koji je rezultat toga?
Djeca pokupe bolesti
na mjestu koje bi ih trebalo voljeti
i najviše štititi, u vlastitim domovima.
Razmislite o tome gdje ste
naučili da trebate prati ruke.
Jeste li to naučili kod kuće?
Jeste li to naučili u školi?
Mislim da će vam bihevioralni
znanstvenici reći
da je vrlo teško promijeniti navike
koje ste stekli rano u životu.
No, svi mi imitiramo ono što drugi rade,
i lokalne kulturalne norme su nešto
što određuje kako mijenjamo
svoje ponašanje,
i tu nam uskače privatni sektor.
Svake sekunde u Aziji i Africi,
111 majki
kupit će ovaj sapun
da zaštite svoju obitelj.
Mnoge žene u Indiji će vam reći
da su naučile sve o higijeni, bolestima,
od ovog sapuna marke Lifebuoy.
Priznate marke poput ove
odgovorne su za promicanje zdravih navika
na mjestima gdje prodaju svoje proizvode.
To uvjerenje, plus doseg Unilevera,
omogućava nam da nastavimo pričati
o pranju ruku sapunom
i higijeni ovim majkama.
Velike kompanije i marke mogu promijeniti
i preokrenuti društvene norme,
učiniti promjenu među navikama
koje su tako tvrdoglave.
Razmislite malo:
Trgovci provode svo svoje vrijeme
tjerajući nas da se prebacimo
s jedne marke na drugu.
I zapravo znaju transformirati
znanost i činjenice u neodoljive poruke.
Samo na trenutak, zamislite
ako bi udružili svoje snage u podršci
poruke snažne poput pranja ruku sapunom.
Profitni motiv je preobraziti
zdravstvene ishode
u ovome svijetu.
Ali to se događa već stoljećima:
marka Lifebuoy lansirana je 1894.
u Viktorijanskoj Engleskoj
kako bi se borilo protiv kolere.
Prošli tjedan, bila sam u Gani
s ministrom zdravlja,
jer, ako ne znate,
trenutno je epidemija kolere u Gani.
Sto i osamnaest godina kasnije,
rješenje je potpuno jednako:
Radi se o omogućavanju pristupa
ovome sapunu,
i njegovom korištenju,
jer to je najbolji način
za sprječavanje širenja kolere.
Mislim da je ovaj nagon za profitom
izuzetno snažan,
ponekad snažniji
od najpredanijih dobrotvornih
udruga i vlade.
Vlada radi ono što može,
posebice u slučajevima pandemija
i epidemija kao što je kolera,
ili trenutno, ebola,
ali s konkurirajućim prioritetima.
Ni budžeta nema uvijek.
A kada razmislite o tome
što je potrebno
kako bismo pranje ruku učinili
svakodnevnom navikom,
to zahtijeva neprekidno financiranje
kako bismo promijenili ovo ponašanje.
Ukratko, oni koji se bore
za zdravlje javnosti
zapravo ovise o tvrtkama sapuna
da će nastaviti promovirati pranje ruku.
Imamo prijatelje poput USAID-a,
Svjetsko javno-privatno partnerstvo
za pranje ruku sapunom
Londonsku školu higijene
i tropske medicine,
Plan, WaterAid,
svi oni vjeruju
u partnerstvo u kojem nema gubitnika.
Pobjeda za javni sektor,
zato što im pomažemo
postići njihove ciljeve.
Pobjeda za privatni sektor,
zato što gradimo nove generacije
budućih perača ruku.
I najvažnije,
pobjeda za one najranjivije.
Petnaestog listopada
proslavit ćemo Svjetski dan pranja ruku.
Škole, zajednice,
naši prijatelji u javnom sektoru
i naši prijatelji u privatnom sektoru —
da, na taj dan čak i s našim konkurentima,
udružujemo se kako bismo proslavili
najvažniju svjetsku
intervenciju za javno zdravlje.
Ono što je potrebno,
i opet gdje privatni sektor može
napraviti veliku razliku,
su velike, kreativne ideje
koje pobuđuju propagiranje.
Uzmimo našu Pomozimo djetetu
da navrši 5 godina kampanju,
stvorili smo sjajne filmove
koji donose poruku o pranju ruku sapunom
svakoj osobi
na način na koji se može povezati s njom.
Imali smo preko 30 milijuna pogleda.
Većina se ovih diskusija
još uvijek odvija online.
Sugeriram vam da uzmete pet minuta
i pogledate te filmove.
Ja dolazim s Malija,
jedne od najsiromašnijih
država u svijetu.
Odrasla sam u obitelji u kojoj
se svaki razgovor za stolom
vrtio oko socijalne pravde.
Obučena sam u europskoj vodećoj
školi za javno zdravstvo.
Mislim da sam vjerojatno
jedna od rijetkih žena
u mojoj zemlji sa zdravstvenom diplomom,
i jedina
s doktoratom iz pranja ruku sapunom.
(Smijeh)
(Pljesak)
Prije devet godina odlučila sam,
tijekom izgradnje uspješne
karijere u javnom zdravstvu,
da bih najveći utjecaj postigla,
prodavajući i promovirajući
najbolji svjetski izum
javnog zdravstva: sapun.
Vodimo najveći svjetski
program pranja ruku
po svim javnozdravstvenim standardima.
Doprli smo do preko 183 milijuna ljudi
u 16 zemalja.
Moj tim i ja imamo želju
da taj broj dostigne 1 milijardu do 2020.
Tijekom posljednje četiri godine,
poslovanje se povećalo na
dvoznamenkasti broj
dok je mortalitet djece reduciran
u svim mjestima gdje se povećala
upotreba sapuna.
Možda će nekima biti nelagodno za čuti —
porast poslovanja i spašeni životi
na neki način izjednačeni
u istoj rečenici —
ali činjenica je da je
taj porast u poslovanju
ono što nam omogućava
da nastavimo raditi.
Bez njega, i bez razgovora o njemu,
ne možemo postići promjenu
koja nam je potrebna.
Prošli smo tjedan moj tim i ja
proveli vrijeme u posjeti majkama
koje su sve iskusile istu stvar:
smrt novorođenčeta.
Ja sam majka.
Ne mogu zamisliti išta snažnije
niti išta bolnije.
Ova slika je iz Mijanmara.
Imala je najljepši osmijeh,
onakav za kojeg mislim da ti život da
kada dobiješ drugu priliku.
Njezin sin, Myo, njezino je drugo dijete.
Imala je kćer
koja je preminula u starosti tri tjedna,
a znamo da većina
djece koja umiru,
umru u prvom mjesecu života,
a znamo i da ako damo sapun
svakom spretnom sudioniku poroda,
i ako se sapun koristi
prije doticanja djece,
možemo ih reducirati
i napraviti promjenu
u tim brojkama.
Ono što me inspirira,
inspirira da nastavim ovu misiju,
jest znanje da ju mogu opskrbiti
s onim što joj je potrebno
da može raditi
najljepši posao na svijetu:
brinuti se za njezino novorođenče.
Idući puta kada razmišljate o daru
za novopečenu majku i njezinu obitelj,
nemojte ići daleko: kupite joj sapun.
To je najljepši izum u javnome zdravstvu.
Nadam se da ćete nam se pridružiti
i učiniti pranje ruku dijelom vaše
i naše svakodnevice
i pomoći drugoj djeci poput Mya
da dožive svoj peti rođendan.
Hvala vam.
(Pljesak)