Otkad ljudi postoje na zemlji,

pokušavaju dati smisao našem svijetu

i što će nam donijeti budućnost.

Skroz do današnjeg dana

naši životi izgledaju kompliciraniji
i nepredvidljiviji nego ikad prije.

Polovica stanovništva

sada živi u napučenim, širokim gradovima.

Svaki dan se događaju
tisuće različitih susreta.

Količina međudjelovanja i
sila izgleda da su van kontrole.

Teško je vidjeti kako bi
bilo koji od njih bio povezan.

Kada pogledamo izbliza sve to,

pojave se iznenađujući uzorci.

Svi ti uzorci, vjerujem, pokazuju na Kod

kao osnova postojanja

što kontrolira, ne samo našsvijet
i sve u njemu, već i nas.

Kao matematičar, opčinjen sam
uzorcima koje vidimo oko nas.

Uzorci odražavaju
skrivene veze između svega.

Od kretanja gužve u špicama...

...do promjene oblika jata čvoraka.

Od kakofonije milijarde
internetskih pretraživanja...

do hirova vremena.

Zajedno ti uzorci i veze daju Kod.

Model našeg svijeta ne
opisuje samo kako radi,

već može također predvidjeti
što nam donosi budućnost.

Prije nekih 500 godina,
brod je uhvatila jaka oluja.

Kiša je šibala palube

i snaga olujnog vjetra derala je odjeću,

i brod je počeo puštati vodu.

Kapetan nije imao izbora već
voziti brod uokolo i čekati pomoć.

Ali pomoć nikada nije došla i
priroda je postala neprijatelj.

Nakon dugih osam mjeseci i
posadom suočenom s glađu,

kapetan je došao s lukavim planom.

Pozvao je lokalnog poglavicu i
rekao da je njegov Bog bio ljutit.

Tako ljut u stvari, da ako im neće
dati namirnice unutar tri dana,

Bog će progutati mjesec.

I naravno, kada je mjesec
treće noći počeo nestajati

uplašeni domoroci počeli
su užurbano nositi na brod

sve što je kapetan zahtijevao.

Godina je bila 1504, a tko je bio kapetan?

Kristofor Kolumbo.

Razlog što je prividno
imao kontrolu nad nebesima

je bio taj, što je imao nešto poput ovog.

Njegov komplet mjesečevih tablica.

Svaka od njih predstavlja pomrčine mjeseca.

Današnji datum je 15. lipanj
i kaže da će se za otprilike

pet sati ista stvar dogoditi ovdje na Cipru.

Za vrijeme pomrčine mjeseca, zemlja
prolazi između sunca i mjeseca,

bacajući sjenu preko mjesečeve površine.

I onda se to dogodi.

Sjena Zemlje je progutala mjesec.

Ali čudnovata je stvar da zapravo
mjesec ne nestane kompletno, jer...

već je ovdje... crveni, lažni mjesec.

To je zbog toga što se
svjetlo lomi oko Zemlje.

Stvarno sablasno.

Mogu zamisliti kako su bili uplašeni
otočani kada su to vidjeli prije 500 godina.

Njima je bilo prihvatljivo samo jedno
objašnjenje. Da su bogovi bili ljuti na njih.

Mi znamo da je kretanje
planeta izuzetno predvidljivo.

Razumijevanjem Koda, možemo modelirati
njihove orbite daleko u prošlost.

I vidjeti tisuće godina u budućnost.

Zahvaljujući Kodu, ne moramo
se više bojati pomrčine.

U stvari, Kod je vrlo moćna stvar

da sam čak spreman povjeriti mu život.

Ovaj čudni izum je visok pet i pol metara.

Korištenjem snage gravitacije,

30 kilogramska kugla će udariti
dolje u rampu i na kraju izletiti.

I kada se dogodi, ja ću
sjediti direktno na njenom putu.

Ako su moje sumnje pogrešne,
zasigurno će me ubiti.

Da bi izračunao kako će lopta ići daleko,

trebam napraviti neka
ključna mjerenja same rampe.

Mali h je 0.98 metara.

Kut je 49.1 stupnja.

Znam da je sila gravitacije na Zemlji...

9.8 metara u sekundi na kvadrat.

Zanimljivo je da ne trebate
znati težinu, odnosno masu lopte.

To je nebitno koliko daleko će ići.

Gravitacija puta dva, puta visina, 5.5,

pomnoženo brzinom, podijeljeno s 49.1,

kosinus od toga...

to mi daje udaljenost od 9.95 metara.

Tu jošimamo otpor zraka,
kao i trenje na rampi.

Što je s vjetrom danas? 9.16

OK, predviđanja udaljenost
bi bila 5.6 metara.

Mislim da bi lopta ovdje morala pasti.

Što znači da ako postavim svoju ležaljku ovdje,
trebao bih cijelu stvar gledati potpuno sigurno.

OK, pusti loptu.

To je snaga Koda.

To možemo iznova, i opet i opet...

...i brojevi znače da će lopta
pasti svaki puta na isto mjesto.

Kada bi se sve u svijetu ponašalo prema
jednadžbama to bi dalo siguran odgovor

da bi bili u stanju predvidjeti
budućnost s apsolutnom sigurnošću.

Ali nažalost, stvari nisu tako jednostavne.

Prirodni svijet je tako kompleksan

da je teško zamisliti da možemo
napisati jednadžbu koja bi ga opisala.

Iako bi mogli misliti na
prvi pogled da su to uzorci,

izgledaju skoro nemoguće za shvatiti.

Bio sam svjedokom tajanstvenog fenomena

koji se događa ovdje u Danskoj
svake godine na par tjedana.

Prvo nekoliko pojavljivanja, mislim.

Ovo su čvorci,

koji se sele svake godine između
sjeverne Europe i Skandinavije.

Jedno jato može imati milijune ptica.

Njihov ples zamagljuje
odlazeće večernje svijetlo,

dajući formaciji jezivo ime -

Crno Sunce

Jošjedna velika grupa dolazi.

Oh!

Ima ih na tisuće.

Nije sasvim jasno zato to rade.

Možda se skrivaju u masovnosti.

Cijeli oblik izgleda zastrašujuće.

Izgleda kao jedno veliko, crno čudovište

koje odvraća svakog grabežljivca

koji bi moga pomisliti na
večeru prije zalaska sunca.

Pogledajte ovo.

Ah.

Skoro hipnotički.

Čudnovato. Toliko ih je mnogo

da je čudo kako se ne sudare

i ne izlete s neba. Ali izgleda da neće.

Nevjerojatna sinkronizacija.

Oh!

Nikad ne možete biti sigurni
što će slijedeće napraviti.

To je skoro nemoguće ostvarenje.

Kako svaka ptica može predvidjeti
pokrete ostalih tisuća?

Neobično?

Koliko god izgledalo strano,
reduciranjem svakog čvorka na brojeve,

možemo modelirati na
računalo što će se dogoditi.

Krećemo s jatom virtualnih čvoraka,

gdje svi lete različitim brzinama
i u različitim smjerovima.

Tada im dajemo jednostavna pravila.

Prvo je da svaka ptica leti istom brzinom.

Drugo pravilo je da ostanu
blizu svojim susjedima.

I na kraju, ako vide
grabežljivca u blizini, bježi.

Tri jednostavna pravila su
dovoljna da stvore nešto

što izgleda jezivo kao
pokret pravog jata čvoraka.

Evo ih, dolaze.

Oh!

U stvari, nedavna studija je pokazala

da bez obzira ima li jato
stotinu ili tisuću ptica,

svaki čvorak mora pratiti
svojih sedam najbližih susjeda.

I tada... svi su otišli.

Nebo je ponovo čisto.

Tko bi pomislio da bi nešto
tako neobično kompleksno

kao što je promjenjivost oblika jata u letu

imalo u osnovi jednostavan i elegantan Kod?

Čini se nezamislivim da bi ljudska bića

mogla biti svedena na
matematički model kao čvorci.

Iain Couzin proučava kako
se grupe životinja ponašaju

i njegova istraživanja su otkrila
neke iznenađujuće paralele.

Kako je uopće moguće razumjeti
nešto poput ovakve velike mase ljudi?

Čak i kada pogledate u
tu gomilu na par sekundi

zaključujete da je previše
kompliciranih faktora u igri.

Počeo sam svoja istraživanja
na jednostavnim organizmima,

organizmima kao što su
kolonije mrava, školske ribice.

I nevjerojatno, naša spoznaja
iz proučavanja tih sistema

vodi do novih spoznaja u
proučavanju ljudskih gomila.

Ali ljudi su kompliciraniji
od... a.. ribe ili mrava.

Točno, ali sva ljepota toga,

je da mislimo o interesantnijim stvarima

kada koračamo kroz gomilu od onoga
"Kako da izbjegnem osobu i prepreku?"

Znate, razmišljamo o tome što ćemo kuhati
za večeru ili što naši prijatelji rade.

A zapravo smo uglavnom na Auto-Pilotu

i koristimo vrlo jednostavne
pravila interakcije

ista kao školska ribica i kolonija mrava.

Znači da možemo naučiti
neke stvari od mrava?

Možemo od njih mnogo naučiti.

Mravi ne pate od problema zagušenja.

Zbog toga što nisu sebični.
Bojim se da mi jesmo.

Želimo minimizirati naše vrijeme putovanja,

ali nije nužno da vodimo brigu koliko
će to koštati ostale pojedince.

Od svih životinja koje su proučavane,

ljudi su, na nekoliko
načina, najpredvidljiviji.

Hodamo optimalnom brzinom
od 1.3 metara u sekundi,

i više volimo hodati u ravnoj
liniji da bi došli do cilja.

Ono što se onda dogodi
je da prirodno upadnete

u kolonu gdje se i drugi
kreću u istom smjeru..

I tada bez vašeg znanja, formirate red.

Na isti način se pješaci kreću u
drugim smjerovima, formirajući redove,

vrlo slično mravima.

Ti redovi nam pomažu da izbjegnemo sudare.

Naravno, na velikim otvorenim površinama,

kao što je gomila na Grand Central Station,

redovi se neizbježno križaju,

što dovodi do zagušenja.

Ali kad se stavi prepreka,
kao što je ovaj info pult

u sredinu gomile, a ne sa strane,

ponaša se kao obilaznica

i povećava protok kroz stanicu čak za 13%.

Ta pravila su toliko efikasna u
predviđanju što ćemo napraviti

da se mogu koristiti za
simulaciju gomile ljudi.

Svaki pojedinac se zapravo
opiše skupinom brojeva,

kako kreće kroz okolinu.

Točno. Mi smo snimili
prosječno ponašanja pješaka.

Snimili smo ta jednostavna i lokalna
pravila što ih ljudi koriste unutar gomile

da bi napravili predviđanje
kako će se cijela gomila

kretati kroz različite okoline.

U stanju smo koristiti Kod
kao podlogu kretanja gomile

da bi dizajnirali zgrade koje
će biti efikasnije i sigurnije.

Simulacije kao što je ova su
u stanju precizno predvidjeti

kako brzo zgrada može biti evakuirana,

prije nego je i izgrađena.

Kao gomila, ljudi su
nevjerojatno predvidljivi.

Postoje jednostavna pravila koja
slijedimo, a da ih nismo niti svjesni.

Ali većinu vremena ne
živimo na auto-pilotu.

I kada se gomila rasprši kao
i pravila grupnog ponašanja...

Kao osobe s vlastitom slobodnom
voljom smo puno teže predvidljivi.

Ili barem tako mislimo.

Prije nego počnemo, htio
bih spomenuti pravila.

Jednostavna su.

Postoje tri bacanja i smo tri bacanja.

Koristimo tri osnovna bacanja,
što znači da idete jedan, dva, tri

i izbacujete svoje bacanje na četiri.

Bacanje kamena je zatvorena šaka.

Možete ga bacati gdje god hoćete
tako dugo dok je zatvorena šaka.

Papir mora biti vodoravan.

Škare moraju biti vertikalne.

Ovo će biti prekršaj.

Igra kamen, papir, škare
je poznata širom svijeta.

Neki ljudi je shvaćaju vrlo ozbiljno.

Za one koji ne znaju, a
takvih bi bilo vrlo malo,

bacanje papira pokriva bacanje kamena.

Bacanje škara reže bacanje papira,

dok bacanje kamena lomi bacanje škara.

U Philadelphiji postoji
liga Kamen, Papir, Škare

gdje se natječu četiri puta tjedno.

Ljudi u ovoj sobi se bore

da bi išli na svjetsko prvenstvo u Las Vegas

i osvoje 10000 $.

Sweetji vodi. Kamen protiv škara za Sweetji.

Vi ste na rubu eliminacije, Drew Bag.

Treći i posljednji
krug, pobjednik ide dalje.

Kamen protiv škara.

Koja igra. Dovela nas je do polufinala.

Intrigantna stvar u ovoj
igri da bi bilo nemoguće

predvidjeti što će
protivnik napraviti slijedeće.

u igri kamen, papir, škare,
svi su prilično izjednačeni.

Kod svakog bacanja netko
dobije da bi drugi izgubio,

i u osnovi je to igra jednakih šansi.

Slično kao i bacanje novčića.

Iako je igra u osnovi slučajna,

svi igrači su izjednačeni.

Ipak neki ljudi stalno pobjeđuju.

To je meč lopta, Sweetji.

B
- Pac nema bodova u drugoj rundi.

Treba dva ispravna bacanja.

Može li dobiti prvog?

Ne. Sweetji!

Dolazimo do finala večeri.

Sweetji, idešigrati protiv dOGulas-a.

Što više igramo, više smo
pod utjecajem prethodnih bacanja.

Početak.

To stvara uzorak koji se
može iskoristit za pobjedu.

Sweetji je bio peti u ligi prošle godine

a ove sezone izgleda da je jošbolji.

dOGulas!

Kamen je slomio škare.

Sweetji ima jošuvijek bod...

Kamen je slomio škare!

Sweetji, prvak Philadelphijske gradske lige
Kamen, Papir, Škare je ovdje u Raven Loungeu.

- Čestitam.
- Hvala.

Dakle, to je bila peta uzastopna pobjeda.

Što mislite što je ključna stvar za
vašu pobjedu? -Pokušavam pročitati ljude.

Da, stvarno? -Ili barem pokušavam
zamisliti što oni misle.

- Tražite njihove uzorke?
- Da, nešto kao...

Njihove uzorke, a oni pokušavaju
naučiti moje i boriti se protiv toga.

Kamen, papir, škare otkrivaju osnovnu istinu

ljudske prirode.

Toliko smo vezani na uzorke

da ima dajemo da prodru
u skoro sve što radimo.

Ti uzorci su ključ

za predviđanje mnogih
aspekata našeg ponašanja.

Od naših najmračnijih dijelova prirode.

Umrla. Žensko, 170 cm.

Ten, tamni. Oči, smeđe. Kosa, smeđa.

Kada vidite toliko aktivnosti
na tako malom prostoru

u tako malom vremenskom okviru,

to je zvono za uzbunu da se nešto događa,

da je grabežljivac u akciji.

Kim Rossmo ima 20 godišnje
iskustvo kao istražitelj.

Specijalizirao je hvatanje serijskih ubojica.

Žrtvu je našao policajac ovdje na uglu

koji je došao ubrzo nakon
što je zločin počinjen.

Primarni izgled poprišta zločina bi bio...

Ali Rossmo nije klasičan policajac,

zbog toga što ima doktorat

i koristi matematiku da bi razumio uzorke
koje kriminalci ostavljaju iza sebe.

Postoji logika kako zločinac lovi žrtvu

i lokacije gdje počini zločin.

Ako to odgonetnemo i ako
možemo razumjeti uzorak,

tada možemo koristiti tu
informaciju da nam usmjeri istragu.

Razlog zašto je teško uhvatiti
serijskog ubojicu je zbog

toga što često nema poveznice
između njihovih zločina.

Ubijaju slučajne strance

na lokacijama koje nemaju očite veze.

Vrlo čest je slučaj u istrazi
slučajeva serijskih ubojstava

je da ima stotine, tisuće,
čak i deset tisuća sumnjivaca.

To je traženje igle u plastu sijena.

Odakle da počnemo?

1888, najozloglašeniji serijski
ubojica od svih, Jack Trbosjek

je ubio pet žena u zapadnom Londonu.

Od tada, bezbroj ljudi je pokušavalo
riješiti misteriju Trbosjekovog identiteta.

Rossmo misli da bi ga mogao pratiti

bez da vidi ijedan dokaz.

Zbog toga što je radio tamo gdje
je Trbosjek vjerojatno živio.

Bazirano samo na lokacijama zločina.

Flower i Dean Street bi trebale
biti ishodište njihove potrage.

A sve što je trebalo
napraviti je jednadžba.

Po prirodi mi smo lijenčine,

a kriminalci isto kao i svi ostali.

Oni žele izvršiti svoje ciljeve
blizu kuće radije nego negdje dalje,

jer to iziskuje mnogo truda,
mnogo vremena, mnogo putovanja.

Prva polovica Rossmove jednadžbe

modela je poznata kao
princip najmanjeg truda.

To znači da je lokacija zločina

statistički bliže mjestu
gdje zločinac živi.

Ako imate priliku otići
u dućan iza ugla po kruh

ili u onu koja je 5 km niz cestu,
odabrat ćete dućan iz ugla.

Jezivo je korištenje iste
stvari na serijskom ubojici

kao što je kupnja kruha ili mlijeka.

Zapravo, ako možemo preći
preko grozne prirode tih zločina

i prepoznati da su ljudi poput nas,

možemo, jer razumijemo sebe,

možda razumjeti te osobe.

Druga polovica jednadžbe

opisuje nešto kao tampon područje.

Kriminalci izbjegavaju
napraviti zločin preblizu kući,

iz straha od privlačenja pozornosti na sebe.

Odnosi ta dva ponašanja, dozvoljavaju Rossmu

da izračuna najvjerojatniju
lokaciju zločina.

Te osobe moraju ne samo dostići svoj cilj

ili uhvatiti žrtvu

već izbjeći uhićenje i svjedoke
koji ih mogu identificirati.

Tu tehniku, poznatu kao
zemljopisno profiliranje,

koriste policije svijeta.

Policija istražuje
mogućnost male eksplozije

blizu podružnice Barclay
Banke u Zapadnom Londonu

koja je djelo ucjenjivača.

Policija vjeruje da zahtjev

dolazi od ucjenjivača znanog kao Mardi Gra.

Kasnih 90-tih Rossma su
pozvali u Scotland Yard

da pomogne uhvatiti ozloglašenog
bombaša Mardi Gra-a,

koji je tri godine vodio kampanju terora

protiv banaka i supermarketa.

Sedamnaestogodišnjak se oporavljao
u bolnici nakon što je ozlijeđen

u eksploziji u Sainsburyjevom
dućanu u sjevernom Londonu.

Policija savjetuje
javnosti da bude na oprezu.

U stvari, mogli su samo čekati što
će Mardi Gra slijedeće napraviti.

Koliko je bombi ostavio za to vrijeme?

Ukupno, 36 poznatih povezanih napada.

Kao što možete vidjeti,
proteže se od sjevera Cambridge-a,

sve dolje do Doverskog tjesnaca.

Ali većina je u središtu Londona.

Znači ova karta pokazuje lokacije
svih bombi koje su postavljene?

- Tako je.
- To je svakako koncentriranje na London,

ali izgleda prilično slučajno raspršeno.

Sada ćete prenijeti te
lokacije u jednadžbu?

Da. I ono što smo dobili je geo-profil.

To nam pokazuje najvjerojatniju lokaciju

gdje kriminalac živi.

Tamno narančastom je označeno gdje bi
mogao biti ili gdje je najvjerojatnije.

Znači da možemo vidjeti da je
žarište oko područja Chiswick.

U stvari, u izvješću koje
smo pripremili za Scotland Yard,

čak smo dali prioritet
poštanskih brojeva za to.

I koliko je to bilo
uspješno u ovom slučaju?

Pa, da vam pokažem lokacije...

dvojice braće, Edgara i Ronalda Pearce-a.

Stvarni, to je stvarno u
vrućoj zone, jel'? -Da.

Edgarova kuća je na vrhu od 0.8%

područja zločina u središnjem Londonu

- Znači manje od 1%.
- To je neobično.

Edgar Pearce je tražio
Ł10,000 na dan od Barclaya.

I kada su on i njegov brat
pokušali pokupiti novac u Chiswicku,

policija je čekala.

Dva brata 60-ih godina je sudac pritvorio

i povezao s tzv. Mardi Gra bombama.

Ronald i Edgar Pearce, obojica
iz Chiswicka u Zapadnom Londonu,

svaki suočen s tri optužbe za zavjeru.

Bazirano na prividno
slučajnim lokacijama 36 bombi,

Rossmovo zemljopisno profiliranje
suzilo je lokaciju Mardi Gra bombaša

sa 780 kvadratnih kilometara
na poštanski broj u Chiswicku.

Iako je njegov brat, Ronald, oslobođen

Edgar Pearce je priznao krivnju
i osuđen na 21 godinu zatvora.

Da li mislite da je bombašbio
svjestan da radi takve uzorke?

Ne, nije. Ljudima je vrlo teško

postići potpuno slučajno ponašanje.

Malo nas je koji smo svjesni
uzoraka koje ostavljamo iza sebe.

Od načina kako se krećemo u gomili...

...do izbora koje radimo u igri...

Papir pokriva kamen!

Žrtva je ovdje nađena...

...ili čak kako izvršimo ubojstvo.

U stvarnosti, ti zločini nisu slučajni...

Niti jedan nije slučajan.

Svi su dijelovi Koda.

Oni su uvijek tužibaba uzorci.

Ako smo u stanju ih protumačiti,

možemo koristiti te uzorke
da modeliramo naše ponašanje.

A to vodi do intrigantne mogućnosti

da ako možemo svesti ljudsko ponašanje
na brojeve, možemo predviđati budućnost

na isti način kako predviđamo
kretanje planeta ili putanju lopte.

Ali naravno, naši životi ne
izgledaju kao da idu potpuno glatko,

i budućnost rijetko ispadne
onako kako smo planirali.

Mogu imati dobru ideju što ću
raditi sutra ili čak drugi tjedan,

ali kako prolaze tjedni, mjeseci i godine,
naša budućnost postaje sve nesigurnija.

Svaka odluka koju donesemo, svaka
situacija u kojoj se nađete,

svaka osoba koju sretnemo,
upućuje našživot drugim putem.

Dok gledate svaku granu
koja pluta nizvodno, nema

sigurnog načina da bi
predvidjeli njegovu sudbinu.

Mogao bih se kockati i pogađati
gdje će štap biti za dvije minute.

Ali što će biti za dva sata? Dva dana?

'... prolaze godine, naša
budućnost postaje sve nesigurnija. '

Život ponekad izgleda toliko nepredvidljiv
da mislimo da je čista slučajnost.

U stvari uopće nije slučajan.

Jednostavan slijed uzroka i posljedice.

Čudna nesreća.

Oprostite.

Malo kašnjenje.

Propušten autobus.

Prekršeno obećanje.

Tu ima milijun faktora koji se umiješaju
i utiču na naše putovanje kroz život,

i najmanji pomak bilo kojeg od njih može
kompletno promijeniti smjer budućnosti.

Bijeli je uhvaćen u brani,
ali crveni stvarno brz.

Mislim da bi to bila
dobra pozicija za pecanje.

Evo dolazi i bijeli. Sad je ispred crvenog.

I bijeli je pobjednik.

Da, dajmo mu jošjednu priliku.

Istina je, naši živote kontrolira
najsnažniji Kod od svih...

Kod kaosa.

Naši životi nisu
slučajni, oni su kaotični,

zapetljana mreža uzroka i
posljedica gdje beznačajan trenutak

može narasti u događaj koji
mijenja naše živote zauvijek.

Svaka razlika, bez obzira kako mala,
može imati veliki efekt na rezultat.

Ta nevjerojatna osjetljivost
i na najmanje promjene

je jedna od onih koje
definiraju značajke kaosa.

Zbog toga što sistemi kaosa izgledaju
slučajno, često je teško vidjeti uzorak.

I to nas je dovelo do toga da pogrešno
tumačimo našsvijet na spektakularan način.

U ovoj zemlji s mnogo
misterija, čudna činjenica

je da se te velike legende
skupljaju oko malenih stvorenja.

Jedan od njih je plašljivi
glodavac koji se zove leming.

Ovdje je stvarna živa legenda,
rekli bi za ovu malu životinjicu

da radi masovno samoubojstvo
grupnom jurnjavom u more.

Ovaj film iz 1958. godine

je snimljen da objasni neobuzdanu fluktuaciju

populacije ovih malih glodavaca.

Ispred je arktička obala i dalje je more.
I dalje male životinje srljaju naprijed.

Njihov bijes ih gura dolje,

stvarajući odrone
klizajućeg tla i stijenja.

Legenda o leminzima sklonih samoubojstvu

je prihvatljivo objašnjenje zašto je
Arktik jedne godine preplavljen njima

a druge ih uopće nema.

Došli su do samog ruba.

Ovdje je zadnja prilika za povratak.

Ipak kreću, bacajući se u bezdan

Ovaj je film popularizirao
uvjerenje da su leminzi

glupi, nepromišljeni i skloni samoubojstvu.

Sama riječ "leming" dobiva
sasvim drugo značenje.

Međutim, problem je da to nije točno.

U stvari, tvrdili su da
je cijela stvar lažna.

Filmaši su izgleda dovezli
stotinjak uzgojenih leminga

i dovezli ih do litice uz more.

Uskoro je Arktičko more bilo
nakićeno malim ljuljajućim tijelima.

I tako je odglumljena legenda
o masovnom samoubojstvu.

Sad, bez obzira kako privlačno to zvuči,

razlog za navodnu lemingovu
izopačenost proizlazi

ne toliko od ignoriranje moralnog kodeksa,

već prije od matematičkog.

Ono što nitko nije znao u to
vrijeme da je nevjerojatna fluktuacija

broja leminga nema veze
s masovnim samoubojstvom.

To je sve zbog kaosa.

Ovdje je jednostavna jednadžba u osnovi.

Dakle, ako želimo znati koliko
leminga će biti slijedeće godine,

ono što trebam je uzeti
ovogodišnju populaciju, "P",

i pomnožiti ju sa stopom rasta "R".

Ali neće svi leminzi preživjeti,

pa je ovdje dio jednadžbe koja mi kaže
koliko leminga će umrijeti u toku godine.

Dakle, R puta P puta P.

Može napisati jednadžbu ponovo

kao stopa rasta R puta P puta jedan minus P.

Sad, ta jednadžba nije
specifična za leminge,

ona je primjenjiva za bilo
koju životinjsku populaciju.

Interesantan dio jednadžbe
je ovaj broj R, stopa rasta.

Zbog toga što smo uzeli
različite vrijednosti za R,

dobit ćemo jako različita
ponašanja stope rasta.

Stopa rasta određuje kako
brzo će se populacija širiti.

Za većinu sisavaca je obično ispod 2.

Sa stopom rasta u tom
rangu, jednadžba predviđa

da će populacija rasti dok se ne
stabilizira na nekoj vrijednosti.

Ali leminzi su jedni od najbrže
reproduktivnih sisavaca na planeti.

Uzmimo da je R jedna 3.1

Broj leminga se ne stabilizira, već
skače između dviju vrijednosti.

Dakle, populacija je brojna, pa
mala, ponovo brojna, pa opet mala.

Kada stopa rasta pređe
vrijednost malo preko 3.57

tada se dogodi nešto izuzetno neočekivano.

Radije nego smirivanje na fiksnom broju,

ili fluktuaciji između dviju vrijednosti,
njihova populacija bukne u kaos.

Kuga skoro biblijskih razmjera, ih pomete
skoro do izumiranja od godine do godine.

Skoro je nemoguće predvidjeti
koliko leminga ćete imati.

U stvari, djeluje da
ovdje nema uzorka uopće.

Naravno, to je upravo ono
što se vidi u stvarnosti.

Nepredvidiva ekspanzija
i pad populacije leminga.

Leminzi su jedni od par stvorenja
na Zemlji koji se pare tako brzo

da njihova stopa rasta ponekad
pređe tu kritičnu točku.

To je tako čudan fenomen da masovno
samoubojstvo izgleda kao uvjerljiv odgovor.

Ali pravo objašnjenje dolazi iz Koda.

Iz ove jednadžbe.

Problem je što ne možemo znati koliko točno
će se leminga roditi, a koliko umrijeti.

A mala razlika u stopi rasta
daje potpuno različit odgovor.

I to je cijela istina svih
jednadžbi modela kaosa.

Iako one mogu objasniti
kako se nešto događa,

one su skoro beskorisne za
predviđanje budućnosti.

Mogu koristiti jednadžbu da bih
izračunao gdje će lopta pasti,

zbog toga što i da sam
pogriješio u mjerenjima,

to bi dalo malu razliku u krajnjem rezultatu.

Lopta će ići rampom
pod kutom od 49.1 stupanj.

Ali kad bi se lopta
ponašala po pravilima kaosa,

i najmanji pomak u poziciji lopte

ili kutu otpuštanja bi
dramatično promijenio putanju.

Nemam pojma da li bi jednostavno samo pala

na kraju rampe.

Ili bi odletjela u orbitu.

Nemam pojma gdje bi stavio svoju ležaljku.

Ispada da je velik dio svijeta kaotičan

radeći ga skoro nemogućim za predviđanje.

Ali nas to ne sprječava u pokušajima.

Znajući da li će sunce sjati

ili će se nebo otvoriti
je opsjednutost Britanaca.

No, pokušaj planiranja naših
života oko hirova vremena

čini gotovo uzaludnim.

Iako imamo precizne jednadžbe
koje mogu opisati kako sukobljene

zračne mase međusobno djeluju da
bi stvorile oblake, vjetar i kišu,

to nam u stvari ne pomaže
mnogo u našim predviđanjima.

Zbog toga jer nikada nećemo znati
točnu brzinu svakog djelića zraka.

Točnu temperaturu u svakoj točci prostora,

ili tlak skroz po cijeloj planeti.

I samo mala varijacija bilo čega

može dati ogromnu razliku u prognozi.

Ovo je karta kako vrijeme
izgleda upravo sada.

Plave linije predstavljaju hladnu frontu a
crvene linije predstavljaju toplu frontu..

Da bi napravili predviđanje

ono što moramo napraviti je da uzmemo
matematičke jednadžbe za vrijeme

i kreiramo model.

Nevolja je u tome što ne
znamo točne atmosferske uvjete,

pa uzimamo podataka koliko je moguće.

Tada napravim male promjene u
podacima i model pokrenem opet

i opet i opet i ono što dobijem su različita
predviđanja obzirom na te male varijacije.

Dakle, za sutra, predviđanja
su prilično slična.

Imamo mnogo plavih linija zajedno
koje predviđaju hladnu frontu.

Mnogo crvenih linija koje
predviđaju toplu frontu.

Ali pogledajmo što se dogodi
kada pogledam malo dalje.

Dva dana, tri dana unaprijed.

Možete vidjeti da se ta različita
predviđanja počinju širiti.

I dalje možete vidjeti
neku vrstu uzorka u vremenu

ali ako se pomaknem tjedan dana unaprijed...

.. i ne mogu niti nagađati
što će se dogoditi s vremenom.

Crvene i plave linije su na sve strane.

Jedno predviđanje kaže da će biti
vruće, drugo kaže da će biti hladno.

A ako idem deset dana unaprijed,

izgleda kao zdjela sa špagetima.

Nema apsolutno nikakvog načina da se
napravi predviđanje toliko daleko unaprijed.

Zašto samo nakon par dana,

vremenska prognoza postaje
tako spektakularno kriva.

Jednom kad prihvatimo kaotičnost atmosfere,

možemo razumjeti da najmanje
promjene u početnom stanju

mogu dramatično izmijeniti
što će se dogoditi.

Pokret samo jedne molekule zraka
može biti umnožen tijekom vremena

i postići ogromni efekt
na vrijeme kao cjelinu.

To fenomen nazivamo "leptirov efekt".

Ideja da tako nešto malo
kao zamah leptirovih krila

može promijeniti atmosferu

koja može bespovratno voditi do
tornada na drugom kraju svijeta.

U gomili, uzorci koje činimo
su nevjerojatno predvidljivi.

Čak i kao pojedinci naše
akcije kontrolira Kod.

I kod zamršenih kaotičnih
sistema kao što je vrijeme,

otkrili smo dokaze Koda u
onom što smo nekoć mislili

da je nevjerojatno složeno.

Kada pogledamo stvari iz drugog kuta,

iznenađujući uzorci se pojavljuju.

Uzorci koje može otkriti definiranjem
istine o nama samima i našoj budućnosti.

1906. godine nesretna krava
je platila svojim životom

mjesto u matematičkoj povijesti.

Jedan.

Deset.

264.

417.

Krava je bila predmet "pogodi-težinu"
natjecanja na seoskom sajmu.

Sretnik koji bi došao najbliže

dobio bi zaklanu životinju.

1,020.

2,137.

Zapanjujuće je da nitko nije pogodio točno.

.. 570.

I svi su bili u pravu.

4,510.

Da bih vam pokazao kako su to napravili,

neću koristiti kravu, već
posudu sa žele bombonima.

450?

800?

12,000.

7,000.

Što mislite koliko žele
bombona ima u ovoj posudi?

Hmmm,

50...

80 tisuća.

80 tisuća?

Ne, zapravo 50,000.

50,000. OK, da.

Jako je teško bilo kome pogoditi
koliko žele bombona ima ovdje.

Pitao sam 160 ljudi i većina
je bila daleko od točnog.

Sve od 400 pa do 50,000 bombona.

U stvari, samo četvero ljudi je
bilo blizu točnog odgovora od 4,510.

Plus 1,500, plus 3,217, plus 83...

Ako zbrojim sve odgovore
zajedno i uzmem prosjek

dobijem kombinirano pogađanje cijele grupe.

Plus, 4,000, plus 5,000,

463,

Plus 853, plus 1,000,

plus 5,000...

Što daje ukupno

722,383.5.

Netko je mislio da je tamo polovica bombona.

Bilo je 160 pogađanja, pa možemo
pogledati koliko su zajedno bili blizu.

Ovo je izuzetno.

Sjećate se da ih je bilo 4,510.

Prosjek pogađanja bombona je 4,515.

Mislio sam da će biti
blizu, ali ne TOLIKO blizu.

To je besmisleno.

Imali smo pogađanje u širokom
rasponu, od 400 pa sve do 30,000,

a kolektivno smo dobili samo razliku od 0.1%

od stvarnog broja bombona ovdje.

Pojedinačno, pogađanje
je upravo to, pogađanje.

Ali kada ih sakupite
postaju nešto posve drugo.

- 5,000. -
1,450. - 9,200.

Tendencija je da će više ili manje ljudi

podcijenit broj žele bombona isto
kao i oni koji će to precijeniti.

- 1,763...
- 6,000.

Par ljudi će biti daleko
od točnog, ali to nema veze.

Ukoliko pitate dovoljan broj ljudi,
greške će poništavati jedna drugu.

- 1,000. -
1,275. - 700?

Točnost grupe je puno veća od pojedinca.

To nazivamo "mudrost gomile".

160 ljudi je moćan alat da saznate
koliko žele bombona ima u posudi.

Ali zamislite što možete
učiniti s gomilom od milijuna.

To je upravo ono što čine ovdje u Googlu.

S pristupom preko dvije
milijarde pretraživanja dnevno,

Google je našao način dobivanja
mudrosti najveće gomile na Zemlji.

Radeći to,

u stanju su otkriti sile koje
kontroliraju naše živote,

i upregnuti ih na rade predviđanja za nas.

Razmislite o stvarima koje
ljudi traže na dnevnoj bazi.

Zamislite što VI tražite na dnevnoj bazi.

Danas sam tražio gradove u
Meksiku i filmove u Hackneyu.

Mnogo ljudi bi moglo tražiti slično...

sličnu stvar, filmove
u Hackneyu, na primjer.

I kada pogledate te
upite u zadnje tri godine,

kako izgleda uzorak za taj termin.

Google je imao predosjećaj da bi
mogli koristiti sva naša pretraživanja

za stvaranje predviđanja o našim životima.

Željeli su vidjeti da li mogu spariti
uzorak određenog pretraživanja

s događajima u realnom svijetu.

Google je počeo s praćenjem da
li mogu predvidjeti izbijanje gripe.

Gripa ima krasan sezonski uzorak

te zbog toga što ima uzorak
svake godine tijekom mnogo godina,

u mogućnosti smo... dobiti ovakav trend

i reći koje pretraživanje odgovara uzorku.

Tako smo napravili batu
podataka koja je uključivala

preko 50 milijuna različitih
termina pretrage. -50 milijuna?

- Da.
- O, da.

Nismo uključili stvari
koje se odnose samo na gripu.

Uključili smo stvari kao
što je Britney Spears ili...

Sve za čim ljudi tragaju je uključeno.

Kada Google baci pogled
unatrag u pet godina podataka,

pojavljuju se određeni termini pretrage
čija popularnost točno odgovara

uzorku slučajeva gripe.

Dakle, kada ljudi traže
stvari poput "simptomi"

ili "lijekovi" ili "grlobolja".

Ima jošostalih stvari kao "komplikacija".

- Dakle, kažete da količina i
vrsta pretraživanja vezana na gripu

skoro točno odražavaju stvarne slučajeve
gripe koja se pojavljuje u populaciji? -Točno.

To je pokazatelj aktivnosti gripe samo na
osnovi što mnogo ljudi traži te pojmove.

Bili smo zapanjeni tim nalazom.

Što prije vidi taj uzorak
termina pretraživanja

Google može predvidjeti
kada će izbiti gripa.

Često i prije nego ljudi odu kod doktora.

To je izuzetna snaga Koda.

Ali to je samo vrh ledenog brijega.

Pretraživanja koja radimo se
mogu koristiti za predviđanje

kuda ćemo ići na godišnji odmor.

Koji model auta ćemo kupiti.

Ili kako ćemo glasati na izborima,

često prije nego i sami to znamo.

Čak je moguće prognozirati kretanje burze

iz broja negativnih riječi
koje se koriste na Twetteru.

Analizirajući takve količine podataka,
ne samo da nam dopušta predviđanja,

već nam također kaže
nešto osnovno o nama samima.

Možete gledati na grad
kao što je ovaj i to

izgleda kao, znate, neki
proizvoljni zbrkani nered.

Ipak, grad SU ljudi.

To nisu zgrade i ulice.

To je pozornica gdje stvarni glumci

pričaju priču o civilizaciji.

Geoffrey West je fizičar koji je posvetio

život pokušaju da vidi
smisao uzorka u svemiru.

Sada je pažnju usmjerio dinamici
ljudskog života u gradovima.

Ovdje možete vidjeti
sve vrste infrastrukture.

Ono što je očito, ceste,
električni vodovi, kanalizacija.

To je izvanredna mreža
koja podržava New York.

Znate, pristupajući tomu kao fizičar,

imao sam osjećaj da se ispod toga krije Kod.

West je skupio podatke o
gradovima iz cijelog svijeta.

I uzorke koje je našao znače da
za svaku danu veličinu populacije,

može predvidjeti količinu cesta

električnih vodova ili
uredski prostor koji grad ima.

Ali je također otkrio nešto
jošviše iznenađujuće.

Jedan od najinteresantnijih rezultata
koje smo dobili je bio, hmm...

Wage je mjerio vrlo sistematično

i pravilo koje je proizašlo iz toga
je ako udvostručite veličinu grada,

dobivate 15% veću plaću.

Ako živite u većem gradu,
zarađujete više? -Da.

Znači, ako imate dva matematičara

u dva različita grada - jedan dvostruko
veći od drugog - koji rade isti posao,

- jedan će imati veći prihod?
- U prosjeku, to je ono što podaci pokazuju.

To je bilo iznenađenje kada ste
to vidjeli? -Veliko iznenađenje.

Mislio sam da je nešto pogrešno u podacima.

A tada je to bilo kao "Naravno!
Zato gradovi i postoje. "

Nevjerojatno, i nisu samo prihodi koji rastu.

Kada se grad udvostruči, svako mjerenje
socijalne ili ekonomske aktivnosti

raste za 15% po osobi.

Tako imate 15% više
restorana koje možete birati.

15% više umjetničkih galerija
za posjetiti. 15% više trgovina

Ukratko, život postaje 15% bolji.

Znate, to izgleda kao čarobna formula

koju smo kao socijalna
ljudska bića otkrili...

.. taj 15% bonus, i rekli
bismo, vjerujem, da je to razlog

koji ljude privlači u gradove

i zašto postoji kontinuirana migracija

iz sela u gradove.

Na nekom dubljem nivou, to
zapravo pogoni našu civilizaciju.

Prema Geoffrey Westu,
čovječanstvo ima karajnji broj.

to je tih 15%.

ili 1.15.

On vjeruje da je to najvažnija
pokretačka sila čovječanstva.

Taj jedan jedini broj, 1.15,

predviđa našu budućnost.

On će nas dovesti zajedno
u svaki rastući grad

i oblikovati našu sudbinu
sve dok ćemo postojati.

Petsto godina prije, kada smo
bili suočeni s pomrčinom,

mnogi od nas su vjerovali
da je to djelo ljutitog boga.

Ali kada smo otkrili jezik Koda,

otkrili smo da se prividne
misterije našeg svijeta

mogu razumjeti bez uplitanja nadnaravnog.

A to je za mene ono što je tako izvanredno.

Da unatoč nevjerojatnoj
složenosti svijeta u kojem živimo,

možemo ga uvjerljivo objasniti brojevima.

Kao orbite planeta, život
također slijedi uzorak.

I sve se može svesti na uzrok i posljedicu.

I na kraju, čak i bacanje novčića

je određeno koliko brzo će se okretati

i kako dugo će padati do zemlje.

Krajnji simbol promjene nije uopće slučajan

Samo tako djeluje.

Kada nismo razumjeli Kod,

jedini način kojim smo davali smisao
svijetu je bio izmišljanje priča.

Ali istina je daleko neobičnija.

Sve se bazira na matematici.

Kad se sve ogoli, ono što ostane je Kod.

Subtitles by Red Bee Media
Ltd HR prijevod zbozic

E
- mail subtitling@bbc. co. uk