WEBVTT 00:00:00.000 --> 00:00:00.570 ... 00:00:00.570 --> 00:00:03.580 Bilo je veoma mnogo priče nedavno, ili definitivno 00:00:03.580 --> 00:00:05.940 tokom poslednjih nekoliko godina, o ideji inteligentnog 00:00:05.940 --> 00:00:10.970 dizajna i kako se poredi sa evolucijom. 00:00:10.970 --> 00:00:14.580 I moj cilj u ovam videu nije da se uđe u tu 00:00:14.580 --> 00:00:17.950 diskusiju, ili, to se zapravo pretvorilo u argument u 00:00:17.950 --> 00:00:21.505 mnogim krugovima, ali zaista, moj najbolji pokušaj je da se 00:00:21.505 --> 00:00:25.710 pomire ova dva pojma. 00:00:25.710 --> 00:00:28.110 Dakle, ideja koja stoji iza inteligentnog dizajna je zaista da postoje 00:00:28.110 --> 00:00:31.250 neke stvari koje vidimo u našem svetu koje su upravo toliko 00:00:31.250 --> 00:00:35.560 neverovatne da je teško da poverujemo da su 00:00:35.560 --> 00:00:39.390 proizvod nekoliko slučajnih procesa. 00:00:39.390 --> 00:00:42.130 Primer je ljudsko oko, 00:00:42.130 --> 00:00:45.630 koje je zaista "uređaj" koji uliva strahopoštovanje. 00:00:45.630 --> 00:00:47.200 Možete ga zvati organi ili mašina. 00:00:47.200 --> 00:00:48.820 Kako god da ga zovete, ono radi veoma 00:00:48.820 --> 00:00:49.680 neverovatne stvari. 00:00:49.680 --> 00:00:51.900 Može fokusirati na različitim daljinama. 00:00:51.900 --> 00:00:55.740 Svetlo koje prima fokusira na pravom mestu i 00:00:55.740 --> 00:00:59.420 potom postoje retinalni nervi i imate dva oka 00:00:59.420 --> 00:01:01.260 kao što postoje u stereoskopskoj projekciji. 00:01:01.260 --> 00:01:03.850 Možete videti boje, potom se možete adaptirati ne svetlo 00:01:03.850 --> 00:01:06.500 i mrak, tako da je ljudsko oko zaista za strahopoštovanje. 00:01:06.500 --> 00:01:09.020 A argument je da, gledajte, kako je moguće da je 00:01:09.020 --> 00:01:10.460 ovo kreacija mnoštva slučajnih procesa? 00:01:10.460 --> 00:01:13.510 I cilj nije da pratim trag evolucije 00:01:13.510 --> 00:01:17.050 oka, ali napraviću malu digresiju da evolucija 00:01:17.050 --> 00:01:19.140 i prirodna selekcija, i više volim tu reč prirodna 00:01:19.140 --> 00:01:20.680 selekcija zato što je 00:01:20.680 --> 00:01:22.920 to aktivan proces. 00:01:22.920 --> 00:01:26.710 Prirodna selekcija deluje eonima i eonima vremena, 00:01:26.710 --> 00:01:31.370 i mi vidimo dokaze o promenama u svetu 00:01:31.370 --> 00:01:32.460 drugačijim tipovima očiju. 00:01:32.460 --> 00:01:36.940 U stvari, svi dokazi pokazuju da ljudsko oko nije 00:01:36.940 --> 00:01:42.970 savršeno, i da ima varijacija. 00:01:42.970 --> 00:01:45.230 Mislim, svi znamo da je neko kratkovid, neko je 00:01:45.230 --> 00:01:45.900 dalekovid. 00:01:45.900 --> 00:01:48.620 Imamo astigmatizam. Vremenom se pogoršava. 00:01:48.620 --> 00:01:51.750 Ljudi dobijaju kataraktu, tako da ima niz stvari 00:01:51.750 --> 00:01:53.480 koje mogu da se iskomplikuju sa ljudskim okom. 00:01:53.480 --> 00:01:56.070 Ne koristim ovo kao pobijanje, samo pokazujem da 00:01:56.070 --> 00:02:00.850 postoji varijacija, čak i tamo u šta verujem da je 00:02:00.850 --> 00:02:04.320 istinski neverovatan deo biologije. 00:02:04.320 --> 00:02:07.490 I čak i ako odete izvan ljudskog sveta, postoji 00:02:07.490 --> 00:02:09.139 očigledno širok spektar očiju. 00:02:09.139 --> 00:02:13.570 Imate ribe na dnu okeana koje imaju oči koje 00:02:13.570 --> 00:02:16.410 su samo senzori za svetlo, koje jedva da mogu da kažu 00:02:16.410 --> 00:02:18.780 - i neki insekti su isto takvi - da li je 00:02:18.780 --> 00:02:20.760 svetlo ili toplota oko njih, ništa 00:02:20.760 --> 00:02:21.950 zapravo više od toga. 00:02:21.950 --> 00:02:23.850 I na kraju spektra, daleko bolje od 00:02:23.850 --> 00:02:26.930 ljudi, imate neke ptice i neke vrste 00:02:26.930 --> 00:02:29.650 noćnih bića koja mogu da vide u mraku. 00:02:29.650 --> 00:02:34.330 Znate, možda ima nekih - zapravo, sve mačke 00:02:34.330 --> 00:02:37.080 imaju taj reflektujući materijal u njihovom oku koji im omogućava da 00:02:37.080 --> 00:02:39.570 imaju mnogo bolji noćni vid, tako da su u tom pogledu superiorne 00:02:39.570 --> 00:02:41.710 u odnosu na ljude, a vide isto tako dobro kao ljudi tokom 00:02:41.710 --> 00:02:43.090 dana. 00:02:43.090 --> 00:02:47.070 Imate neke ptice koje mogu da vide sa mnogo više vizuelne 00:02:47.070 --> 00:02:49.750 jasnoće na mnogo većoj udaljenosti od ljudi, tako 00:02:49.750 --> 00:02:51.490 da, nema savršenog oka. 00:02:51.490 --> 00:02:53.750 Tako da, malo ću se osvrnuti na teološke argumente 00:02:53.750 --> 00:02:55.800 ovde, i za vas koji gledate moje snimke, znate da 00:02:55.800 --> 00:02:58.380 sam ja neko ko je udaljen od teoloških argumentacija, 00:02:58.380 --> 00:03:01.640 mada ću možda napraviti i filozofsku play listu jednom, 00:03:01.640 --> 00:03:05.520 i hoću da budem veoma oprezan da nekoga ne uvredim 00:03:05.520 --> 00:03:07.330 jer mi to zaista, iskreno 00:03:07.330 --> 00:03:10.100 iskreno, nije namera. 00:03:10.100 --> 00:03:13.440 Cela poenta koju želim da pokažem je da, gledajte, ako vi 00:03:13.440 --> 00:03:16.310 verujete u Boga, i neću sada da se suprotstavljam tom argumentu 00:03:16.310 --> 00:03:23.030 u ovom snimku, ali to je donekle, rekao bih, 00:03:23.030 --> 00:03:26.640 gotovo nipodaštavajuće da postoji neko svemoguće biće i reći 00:03:26.640 --> 00:03:30.850 da ovo ljudsko oko, tako nekako mnogo daje na važnosti 00:03:30.850 --> 00:03:32.100 nama kao individuama.. 00:03:32.100 --> 00:03:37.430 Uvek mislim da religija - i zapravo nauka. 00:03:37.430 --> 00:03:38.530 Zapravo sve. 00:03:38.530 --> 00:03:41.480 Mislim, trebalo bi da budemo skromni u našim životima, i trebalo bi da postoji 00:03:41.480 --> 00:03:44.950 shvatanje da mi, kao ljudi, stvarno - ovo nije 00:03:44.950 --> 00:03:51.050 savršenstvo, i implicirati da je ovo najbolje što 00:03:51.050 --> 00:03:54.220 savršeni svemogući može da 00:03:54.220 --> 00:03:57.330 proizvede je zapravo pomalo omalovažavajuće. 00:03:57.330 --> 00:03:58.960 Daću vam drugi primer. 00:03:58.960 --> 00:04:01.600 Daću vam primer, i upotrebiću svoj inženjerski 00:04:01.600 --> 00:04:02.460 šešir ovde. 00:04:02.460 --> 00:04:03.670 I opet, želim da budemo veoma jasan. 00:04:03.670 --> 00:04:07.950 Moj cilj ovde nije da kažem, znate, hej pogledajte, 00:04:07.950 --> 00:04:11.130 evolucija, slučajni procesi, to po sebi, ne postoji 00:04:11.130 --> 00:04:12.850 Bog, i morate živeti sa tim. 00:04:12.850 --> 00:04:13.820 Ne, to nije moja poenta. 00:04:13.820 --> 00:04:18.160 Zapravo pravim suprotan argument, da 00:04:18.160 --> 00:04:23.370 vera u Boga ne bi dovela do Boga koji - vera u 00:04:23.370 --> 00:04:27.300 univerzalnog, svemogućeg Boga koji 00:04:27.300 --> 00:04:31.510 kreira sve, koji dizajnira sve deliće, 00:04:31.510 --> 00:04:33.640 I nadalje, nesavršenosti koje vidimo 00:04:33.640 --> 00:04:36.790 oko nas bi - i posebno zato što vidimo 00:04:36.790 --> 00:04:38.420 varijacije i koje su odabrane za to. 00:04:38.420 --> 00:04:39.950 Mislim, ne možemo se fokusirati samo na oko.. 00:04:39.950 --> 00:04:42.160 Možemo da se fokusiramo i na viruse i rak, i 00:04:42.160 --> 00:04:46.460 morali bismo da pričamo o Bogu koji dizanira svaku 00:04:46.460 --> 00:04:50.990 verziju dela DNK koje vidimo, 00:04:50.990 --> 00:04:54.790 zato što ako neko priča o dizajniranju oka, znamo 00:04:54.790 --> 00:04:59.220 da je oko bioprodukt DNK, znamo da je DNK 00:04:59.220 --> 00:05:04.950 sekvenca delova parova, znate, ATG, C, A i znate, 00:05:04.950 --> 00:05:07.240 milijarde i milijare istih. 00:05:07.240 --> 00:05:09.970 I ako pričamo o dizajnu, pričali bismo 00:05:09.970 --> 00:05:12.550 zapravo o dizajnu sekvence (jednog delića). 00:05:12.550 --> 00:05:14.490 I znamo da u mnogim delovima, postoji 00:05:14.490 --> 00:05:15.230 dosta buke tamo.. 00:05:15.230 --> 00:05:18.210 Znamo da mnogo toga dolazi od primitivnih virusa duboko 00:05:18.210 --> 00:05:18.890 u prošlosti. 00:05:18.890 --> 00:05:22.800 Dakle argument koji dajem ovde je da damo 00:05:22.800 --> 00:05:30.380 kredit svemogućem sistemu, makar po mom mišljenju, sistemu 00:05:30.380 --> 00:05:44.410 koji dolazi veoma jednostavne elegantne osnovne ideje kao 00:05:44.410 --> 00:05:50.050 što je prirodna selekcija i varijacije, da u našoj DNK, 00:05:50.050 --> 00:05:53.350 mi to zovemo mutacije, u zakonima fizike i 00:05:53.350 --> 00:05:58.090 hemije, i onih, od onih jednostavnih i elegantno osnovnih 00:05:58.090 --> 00:06:03.350 ideja, stvara se kompeksnost. 00:06:03.350 --> 00:06:05.540 Tako da ova ideja i ovo je ono što zaista evolucija 00:06:05.540 --> 00:06:10.700 predstavlja je, gledajte, naš univerzum je ovaj dubok 00:06:10.700 --> 00:06:14.560 svet, ovo duboko okruženje, je od 00:06:14.560 --> 00:06:18.750 ovih osnovnih, divih ideja, imamo ove kompleksnosti 00:06:18.750 --> 00:06:20.730 u strukturi koja je istinski, 00:06:20.730 --> 00:06:23.060 istinski, zaista inspirativna i zaslužuje strahopoštovanje. 00:06:23.060 --> 00:06:26.030 To je ono što po mom mišljenju, o čemu evolucija govori. 00:06:26.030 --> 00:06:30.070 I po mom mišljenu, iako sam inženjer, govori o 00:06:30.070 --> 00:06:31.930 višoj formi dizajna. 00:06:31.930 --> 00:06:34.165 To govori o mnogo dubljem dizajnu. 00:06:34.165 --> 00:06:37.620 ... 00:06:37.620 --> 00:06:43.330 Tako da ceo ovaj snimak, ceo argument, je da ako neko zaista 00:06:43.330 --> 00:06:46.210 veruje u Boga, i, znate, neću da zauzimam 00:06:46.210 --> 00:06:51.860 strane u ovom videu, i Bog koji govori o 00:06:51.860 --> 00:06:58.060 lepoti i eleganciji i beskrajno je moćan, onda ova 00:06:58.060 --> 00:07:01.670 ideja zakona i fizike i hemije i prirodne 00:07:01.670 --> 00:07:03.910 selekcije, koje zaista, mislim, znate, kada sam pričao 00:07:03.910 --> 00:07:05.800 o prirodnoj selekciji u prethodnom snimku 00:07:05.800 --> 00:07:08.900 mislim da ćete shvatiti da se radi o zdravom razumu. 00:07:08.900 --> 00:07:14.290 Ovo je veoma dubok dizajn i govori 00:07:14.290 --> 00:07:19.160 o umetnosti dizajnera suprotno dizajniranju svakog od 00:07:19.160 --> 00:07:20.150 delova ponaosob. 00:07:20.150 --> 00:07:22.100 I ono što je još mnogo dublje od samog dizajna je to 00:07:22.100 --> 00:07:24.970 da je toliko prilagodljiv. 00:07:24.970 --> 00:07:29.070 Ako postoji neki problem u okruženju, onda druge 00:07:29.070 --> 00:07:32.420 varijacije prežive češće. 00:07:32.420 --> 00:07:35.930 I to je nepromenjivo, ta savršenost, nijedna 00:07:35.930 --> 00:07:40.140 instanca ne može da uperi prstom i kaže ovo je najviši 00:07:40.140 --> 00:07:41.830 stepen koji dizajn može da dosegne. 00:07:41.830 --> 00:07:44.480 To je uvek - ne želim da kažem postaje bolje. 00:07:44.480 --> 00:07:47.650 Uvek postaje prilagodljivo okruženju kako se 00:07:47.650 --> 00:07:50.840 menja, i to je za mene bolji dizajn. 00:07:50.840 --> 00:07:53.250 I sada, samo da nastavim, I hoću da budem 00:07:53.250 --> 00:07:53.970 veoma jasan. 00:07:53.970 --> 00:07:57.460 Ova cela ideja je da se podigne standard od onoga 00:07:57.460 --> 00:07:59.230 što se očekuje od dizajna. 00:07:59.230 --> 00:08:02.290 Tako da pokaže druga mesta i druge lokacije u 00:08:02.290 --> 00:08:05.310 nauci i marematici gde ovo takođe nadolazi. 00:08:05.310 --> 00:08:08.900 I najbolji primer za ovo su fraktali. 00:08:08.900 --> 00:08:11.850 Mnogi od vas su videli - ovo je Mandelbrot 00:08:11.850 --> 00:08:14.610 set, veoma poznat set fraktala. 00:08:14.610 --> 00:08:16.230 Neizmerno je kompleksan. 00:08:16.230 --> 00:08:20.580 Zapravo, možete zumirati Mandelbroov set 00:08:20.580 --> 00:08:23.370 do neviđenih razmera, i odaljiti, postaje beskonačno 00:08:23.370 --> 00:08:26.940 kompleksan, i možete ga istraživati neograničeno. 00:08:26.940 --> 00:08:30.870 Ali prava lepota, istinska lepota je da se sve ovo 00:08:30.870 --> 00:08:34.360 može objasniti jednom jednačinom, jednom skoro 00:08:34.360 --> 00:08:40.409 šokantno jednostavnom jednačinom, i to je. Sledeći Z je jednak 00:08:40.409 --> 00:08:45.340 prethodnom Z na kvadrat plus 1. 00:08:45.340 --> 00:08:47.080 I vi ste sad kao znaš, Sal, počeo si da pričaš o 00:08:47.080 --> 00:08:50.070 inteligentnom dizajnu i evoluciji i sve to. 00:08:50.070 --> 00:08:52.500 Zašto sada odjednom prelaziš na fraktale? 00:08:52.500 --> 00:08:57.340 Poenta koju želim da dam je ako imate dva 00:08:57.340 --> 00:09:01.280 dizajnera i jedan ode da nacrta set isto ovako 00:09:01.280 --> 00:09:03.710 fraktal deo po deo i kaže, znate evo ja ću 00:09:03.710 --> 00:09:05.620 da ofarbam ovo u braon i ovo u plavo i 00:09:05.620 --> 00:09:07.950 ovaj krug ću da nacrtam sa ovim krugom 00:09:07.950 --> 00:09:10.430 mislili biste da je neverovatan slikar. 00:09:10.430 --> 00:09:15.590 Primer, ako biste otišli kod nekoga 300 godina pre 00:09:15.590 --> 00:09:17.920 da mu pokažete ovo, rekao bi da je ovo 00:09:17.920 --> 00:09:21.380 najlepše delo koje je ikada iko mogao 00:09:21.380 --> 00:09:23.780 da osmisli, zato što je toliko beskrajno kompleksno. 00:09:23.780 --> 00:09:27.150 Ali sada znamo da se ovo može kompletno objasniti 00:09:27.150 --> 00:09:29.880 jednostavnom jednačinom, bukvalno. 00:09:29.880 --> 00:09:32.020 Od vas koje interesuje, sve što rade, 00:09:32.020 --> 00:09:37.170 ovo je kompleksno okno, počinju od nule -- 00:09:37.170 --> 00:09:39.890 izvinite, ne plus 1, plus C. 00:09:39.890 --> 00:09:41.020 Dozvolite mi da budem jasan. 00:09:41.020 --> 00:09:43.170 Ovo je jednačina plus C. 00:09:43.170 --> 00:09:45.990 Dakle, za svaku tačku na kopleksnom oknu, stavite 00:09:45.990 --> 00:09:50.850 tačku za C, i onda krenete od nule i nastavite 00:09:50.850 --> 00:09:51.360 da radite tako 00:09:51.360 --> 00:09:53.860 Tako da kažete nula na kvadrat plus taj broj, taj kompeksan 00:09:53.860 --> 00:09:55.100 broj, je jednak tome. 00:09:55.100 --> 00:09:57.230 Onda stavite ovo ovde i "uradite" taj broj 00:09:57.230 --> 00:09:59.290 na kvadrat plus taj kompleksan broj. i uradite opet. 00:09:59.290 --> 00:10:01.050 I radite tako iznova i iznova. 00:10:01.050 --> 00:10:05.110 I ispadne da neki brojevi ne idu do beskraja i ti 00:10:05.110 --> 00:10:06.520 brojevi su crni. 00:10:06.520 --> 00:10:08.860 Oni su deo Mandelbroovog seta. 00:10:08.860 --> 00:10:12.790 A potom brojevi koji idu do beskraja, kako iterirate 00:10:12.790 --> 00:10:16.130 na formuli, bojite ih kako brzo odlaze do 00:10:16.130 --> 00:10:20.800 beskraja, i to kreira ovaj beskrajno prelep i 00:10:20.800 --> 00:10:22.640 kompleksan obrazac (mustru). 00:10:22.640 --> 00:10:26.190 E sada, ako kažete da je ovo mnogo dublji dizajn, i 00:10:26.190 --> 00:10:29.640 možete pitati bilo kog inženjera, po mom mišljenju, ovo je 00:10:29.640 --> 00:10:30.840 najdublji (najsveobuhvatniji) dizajn. 00:10:30.840 --> 00:10:34.610 Zbog svoje jednostavnosti i elegancije, opisuje 00:10:34.610 --> 00:10:38.100 nešto beskonačne kompleksnosti. 00:10:38.100 --> 00:10:40.580 Nije to samo fokus na posebnom, to je fokus 00:10:40.580 --> 00:10:42.000 na "meta" nivou. 00:10:42.000 --> 00:10:47.280 Fokus je na kreiranju ideje od koje je ovo samo 00:10:47.280 --> 00:10:48.270 primer. 00:10:48.270 --> 00:10:55.680 Štagod, ovo je možda snimak koji me možda udaljava 00:10:55.680 --> 00:10:59.690 od nauke i možda se fokusiram malo na 00:10:59.690 --> 00:11:01.260 više rekao bih 00:11:01.260 --> 00:11:03.610 metafizičkom ili nečemu za strahopoštovanje. 00:11:03.610 --> 00:11:06.290 Ali cela poenta je da nabacim malu 00:11:06.290 --> 00:11:08.440 ideju kako da pomirite ove pojmove. 00:11:08.440 --> 00:11:13.350 Da evolucija, ta slučajnost, ne priča o 00:11:13.350 --> 00:11:15.280 bezbožnom univerzumu, iako neću da 00:11:15.280 --> 00:11:16.290 zauzimam strane. 00:11:16.290 --> 00:11:20.930 Govori o mnogo dubljem Bogu, po mom mišljenju. 00:11:20.930 --> 00:11:27.170 Štagod, izvinite što sam bio slobodan, i 00:11:27.170 --> 00:11:29.710 hoću da budem jasan, ne želim da uvredim ničiji 00:11:29.710 --> 00:11:31.910 senzibilitet, ali sam hteo da ubacim 00:11:31.910 --> 00:11:33.700 tu ideju ovde. 00:11:33.700 --> 00:11:35.440 Vidimo se u sledećem snimku.